Hrvatska se nakon optužnice protiv generala Bobetka nalazi u vrlo složenoj situaciji, a u pokušaju rješenja dio obveza i odgovornosti mora preuzeti i Sabor«, kazao je u svom ozbiljnom stilu predsjednik HSS-a i Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić. Političar koji uvijek vrlo odmjereno i pozorno bira riječi, gotovo nikad se ne »istrčava« prije vremena - osim što povremeno svoje koalicijske partnere (čitaj: SDP) voli podsjetiti na važnost HSS-a - potvrdio je time ozbiljnost trenutka u kojem se nalazimo.

Potvrdilo se to i na cjelodnevnoj i iscrpljujućoj sjednici Sabora u petak, s jedinom točkom dnevnog reda, raspravom o suradnji Hrvatske s Haaškim tribunalom, a sve u ozračju optužnice protiv generala Bobetka. Stranke su dogovarale i pregovarale cijeli dan, zastupnici se povlačili u svoje odaje i tamo usuglašavali strategiju, i upravo u trenutku kad se činilo da je sve dogovoreno i da će svi - i pozicija i opozicija - nastupiti jedinstveno, HDZ je počeo »štekati«.

Zanimljivo je bilo gledati početak rasprave, kad je predsjednik Sanader u ime svoje stranke počeo objašnjavati zašto je toliko važno da Sabor zatraži izmjenu Ustavnog zakona o suradnji s Haagom. Činilo se da će upravo HDZ jedini ostati usamljen u parlamentu, inzistirajući na tom svom prijedlogu, dok su čak i Đapićev HSP, pa čak i Pašalićev Hrvatski blok(!), dali zapravo bezuvjetnu podršku Vladi u poduzimanju svih pravnih i političkih koraka prema Haagu u »slučaju Bobetko«.

No, višesatna međustranačka uvjeravanja i stanke u kojima su se donosile strateške odluke ipak su dale rezultata, pa je i HDZ »popustio«, dajući Račanovoj vladi potporu, ali uz obećanje da će se već ovih dana na sjednici Predsjedništva Sabora razmotriti njihov zahtjev o izmjeni Ustavnog zakona.

Istina, zlobnici su komentirali da je »Račan lijepo i brzo slomio Sanadera«, tvrdeći da je to još jedan dokaz da je HDZ-ov šef zapravo »na usluzi« hrvatskom premijeru i da su sve njegove najave o tome da HDZ sigurno preuzima vlast na idućim izborima, samo - puke tlapnje. Svakojakih se špekulacija moglo čuti tog »dugačkog petka« u parlamentu. Pritisnuti iznimno važnom i osjetljivom temom, ali i iznenadnim zagrebačkim olujnim nevremenom (zbog kojega mnogi nisu mogli »zbrisati« iz Sabora), 121 zastupnik je hodao parlamentom, slušao kalkulacije, nove špekulacije, prenosio/la jedni drugome što su novo čuli...

Neki su ipak, bez obzira na dogovoreno, a zapravo lažno jedinstvo, bijesno govorili da oni »sigurno neće jesti travu zbog staroga generala koji se ne ponaša vojnički, a ni časno, nego komandira iz luksuzne vile na elitnoj adresi«. Drugi su govorili da se Bobetko osramotio »cinkarenjem« kolega, pokušavajući svaliti odgovornost na druge važne ljude iz tadašnje, ali i sadašnje vojne hijerarhije. A nakon što se pojavila vijest da sam Bobetko demantira intervju koji je dao jednom tjedniku, optužujući novinara da izmišlja, bilo je i onih koji su tvrdili da su starom generalu očito popustili živci, ako ne i pamćenje.

Jedna od teorija koja se mogla čuti u kuloarima parlamenta jest da su Račan i predsjednik Mesić zapravo u svojevrsnom dealu; kao u američkim filmovima gdje uvijek postoji dobar i loš policajac. Pojedinci tvrde da je na djelu brižno planiran scenarij, jer - iako su Račan i Mesić u ovom slučaju pokazali disonantne stavove - međunarodna bi zajednica mogla upravo time biti zbunjena. Oni su zapravo pokazali da u Hrvatskoj ipak ima demokracije - dva najvažnija čovjeka o istoj temi prilično različito razmišljaju.No, kako stegnuti sankcije Hrvatskoj, kad ipak ima onih koji pozivaju na razum i obvezu ispunjavanja potpisanih ugovora? Zašto sad najviše galami upravo HDZ, koji je uz svečanu pompu i patetične suze započeo proces slanja hrvatskih osumnjičenika u Haag? Cinici su rekli kako bi Bobetko, da je HDZ sad na vlasti, već drugi dan nakon stizanja optužnice sjedio u Haagu...

U kuloarima se također šuškalo da je ministar Lučin, odmah nakon dolaska optužnice za Bobetka, potpisao operativni nalog za uhićenje. I da to Bobetko zna i stoga ne želi izaći iz kuće, jer strahuje da bi mogao biti uhićen i odmah otpremljen u Haag. Govori se i kako »generala čuvaju Rojsovi specijalci iz Hercegovine«, jer ne vjeruju regularnoj policiji. Neki predviđaju da Bobetko ionako nikad neće otići u Haag, nego eventualno u bolnicu Dubrava, gdje je za njega pripremljen bolnički apartman. Uostalom, general je star i bolestan.

A gdje počinje i završava priča o navodnom dogovoru Predsjednika i premijera? Mesić će, kažu, »odigrati« pozitivnu ulogu prema svijetu u ovom slučaju (iako je gotovo sigurno da on vjeruje u sve što je rekao u svom govoru), i tako »spasiti« Račana i Vladu. Jer, da je situacija bila obrnuta, a Račan rekao ono što je izjavio Mesić, lako je mogao očekivati marš desnice i dolazak pred Banske dvore, te je prilično neizvjesno bi li ova vlada izdržala taj udarac. Mesiću ne mogu ništa, njega je narod izabrao i miran je još tri godine. No, svi koji poznaju Mesića znaju da ništa i nikome ne zaboravlja i ne ostaje dužan. Pa tako sigurno nije niti zaboravio, a niti oprostio Račanu ono teatralno razvlašćivanje, brojne sukobe oko tajnih i vojnih službi i pretvaranje u fikus. Zato premijer, ako je sad i zahvalan Predsjedniku, ne može baš biti sretan ako ga je ovaj zadužio.