ZAGREB, 30. rujna - Reakcije ključnih čimbenika međunarodne zajednice u vezi sa »slučajem Bobetko« ovih su dana bile gotovo identične - hrvatskoj su vladi međunarodni predstavnici poručili da Hrvatska mora ispuniti svoje međunarodne obveze i provesti sve odluke Haaškog suda, tj. uhititi i izručiti sudu optuženog generala Janka Bobetka.

Oštro upozorenje Europske unije dosad je najozbiljnija i najkonkretnija prijetnja hrvatskom ekonomskom i političkom razvoju u sklopu europskih zemalja, koje ozbiljno dovodi u pitanje nastavak integracije Hrvatske u EU.

Prošli je tjedan šef Europske komisije u Hrvatskoj Jacques Wunenburger izjavio »da nitko ne može ocijeniti kako je Hrvatska prekinula suradnju s Haaškim sudom«. Drugim riječima, izgubi li pravnu bitku, alternative osim provedbe odluke Haaškoga suda nema. Tim manevrima Vlada je postigla jedino da se zbog pravnih poteza cijela stvar odgodi na najviše nekoliko tjedana, smatra se u diplomatskim krugovima.

Takva se akcija, navode diplomati, na kraju svodi na pokušaj kupnje vremena kako konkretne negativne posljedice Hrvatska ne bi bila primorana iskusiti i prije nego što se iscrpe pravne mogućnosti. Međunarodni predstavnici spor Hrvatske i Haaškoga suda promatrat će sasvim pojednostavljeno; ne uspije li pravi pokušaj osporavanja pred Sudom, a nakon toga Hrvatska ne ispuni svoje obveze, to će se shvatiti kao odbijanje suradnje.

Ponajmanje koristi u tom lobiranju, navode diplomati, Hrvatska će imati od posjeta predsjednika Sabora Zlatka Tomčića i Zdravka Tomca potpredsjednika parlamenta i predsjednika Odbora za vanjsku politiku Vatikanu. Teško je očekivati da će se Vatikan izravno uplesti u ovo pitanje, a EU čelnici, pokazali su to prošlogodišnji događaji, nisu pretjerano oduševljeni ponašanjem Vatikana kad je riječ o stavovima hrvatskih biskupa.

Prošle godine, na početku španjolskog predsjedavanja Europskom unijom, vatikanski tajnik za odnose s državama Jean-Loiuse Tauran pozvan je na poseban sastanak s predstavnicima EU-a u Hrvatskoj. Oni su izrazili svoje nezadovoljstvo zbog pretjeranog i nedopustivog uplitanja u politiku hrvatskih biskupa, te zatražili snažniji angažman Vatikana da se taj trend zaustavi. EU veleposlanici bili su razočarani, jer im Tauran nije ponudio zadovoljavajući odgovor.

Zbog činjenice da je oko podizanja nove optužnice diplomacija držana nekoliko mjeseci »u mraku«, valja svakako istaknuti da joj je manevarski prostor bitno sužen. Uspjeh diplomacije više je nego ikad ovisan o načinu na koji su pravni stručnjaci odabrali osporiti optužnicu. Vrlo je brzo, naime, postalo jasno da diplomaciji neće pomoći nijedna politička kvalifikacija kojima su se razmetali svi, bilo da je riječ o opoziciji ili političarima na vlasti.

Objašnjenja da je optužnica neustavna i da se njome napada svetinja Domovinskog rata, vrlo su brzo pala u vodu. Diplomatska će se akcija, dakle, u ovoj fazi morati svesti na jednostavno objašnjavanje da Hrvatska nipošto ne želi ući u otvoreni sukob s Haaškim sudom, nego da planira suradnju i nastaviti. U petak je nastupilo trenutačno olakšanje, jer je Vlada najavila svoj pravni put; od Haaškog je suda zatražila dopuštenje da podnese žalbu na nalog za uhićenjem i predajom generala Bobetka. Odabiranje takva puta umjesto osporavanja optužnice pred Ustavnim sudom, koje je besmisleno, dalo je diplomaciji predah da može dodatno pojasniti kako Hrvatske ne odbija suradnju s Haaškim sudom. Takvim su potezom predah dobili svi, no on neće dugo trajati. Ako se hrvatski zahtjev odbije, a Hrvatska ne postupi prema ukazu suda, i nekoliko puta snažnije diplomacije ne bi bile u stanju izbjegnuti ili zaustaviti negativne efekte takva poteza.

Međunarodni pritisci, koji dolaze s ključnih mjesta u međunarodnoj politici bez obzira na neke nijanse u intonaciji, vidljivo je, još će neko vrijeme dolaziti u formi upozorenja. S Hrvatskom će se intenzivno razgovarati sve do onoga trenutka kada se bude shvatilo temeljno pitanje, jedino koje zanima i EU i SAD - odbija li Hrvatska suradnju s Haaškim sudom ili ne. Odgovor na to pitanje važan je i međunarodnoj zajednici. Taj će odgovor pokazati je li Hrvatska uistinu čimbenik stabilnosti u regiji i model za primjer drugima kako se to prihvaćaju i brane vrijednosti demokracije, među kojima poštivanje pravne države zauzima iznimno važno mjesto. Ako Hrvatska dokaže ono što se o njoj trenutačno misli, onda će diplomacija biti u prigodi to itekako kapitalizirati.