NA GLAVNOJ RASPRAVI PROČITANO JE IZVJEŠĆE TADAŠNJEG ZAMJENIKA MINISTRA UNUTARNJIH POSLOVA POSLANO ONDAŠNJEM PREMIJERU FRANJI GREGURIĆU

Iz izvješća je vidljivo kako je Reljić ipak nastavio s istragom i u veljači detaljno izvijestio Gregurića, a kao primjere navodi niz izravnih ubojstava. Mnoga su već poznata s ovog suđenja i od ranije, iz medija; primjerice, jeziva priča o odsječenoj glavi pronađenoj na jednom groblju senjskog područja. Riječ je o bračnom paru Vraneš, čija su tijela nađena blizu Jablanca, a glava jednog od njih na spomenutom groblju

RIJEKA – Ratni predsjednik Vlade Franjo Gregurić, a time i hrvatski vrh, obaviješteni su o pojedinostima zločina u Gospiću i u veljači 1992. (nekoliko mjeseci nakon tih zbivanja). U dokumentu se navodi da je u Gospiću nestalo i ubijeno između 50 i 100 ljudi, za što sumnjiči grupa ljudi na čelu s Tihomirom Oreškovićem i Mirkom Norcem. Među egzekutorima na ključnom strijeljanju navodi se niz utjecajnih ljudi ratnog Gospića.

Svi ti podaci nalaze se u jučer pročitanom dokumentu: Informacija o stanju u Gospiću koju je 29. veljače 1992. Greguriću poslao Smiljan Reljić, tadašnji pomoćnik ministra policije. Taj je dokument do sada bio državna tajna. Na zahtjev sutkinje Ike Šarić, nadležne institucije utvrdile da u izvješću zapravo nema informacija koje bi bile državna tajna, pa je ta oznaka skinuta, a dokunent objavljen.

– To izvješće je čista laž, a 90 posto informacija je izmišljeno – tvrdio je prvooptuženi Tihomir Orešković: – Naručeno je iz političkih struktura oko Josipa Manolića, s namjerom diskreditiranja predsjednika Franje Tuđmana i državnog vodstva. Preko takve informacije grupa oko Manolića je htjela preuzeti kontrolu nad ključnim pozicijama u vojsci – tvrdi Orešković. Gotovo identičnu tvrdnju izrekao je potom i Mirko Norac.

Ove izjave treba povezati s ranijim svjedočenjima u kojima su Reljić, Manolić i drugi opisivali sastanke i rasprave kod Tuđmana koncem 1991. godine nakon što je državni vrh, prvi put, informiran o zločinima u Gospiću, pa je naređeno uhićenje Oreškovića i smjena Norca, koja se nikad nije uspjela provesti. Po tim iskazima, na ključnom sastanku kod Tuđmana pobijedila je Šuškova struja pa su Orešković i ostali ubrzo pušteni. Iz iskaza se vidjelo se da su tada Reljić i Manolić ostali u manjini jer su tražili da se istraga nastavi i to procesuira.

U ranijim svjedočenjima ostalo je dosta nejasnoća, tvrdilo se da utvrđivanje činjenica nije nastavljeno. Iz ovog izvješća uočava se da je Reljić ipak nastavio s istraživanjem jer u veljači u toj »Informaciji« detaljno izvještava Gregurića, a kao primjere navodi niz izravnih ubojstava. Mnoga su već poznata s ovog suđenja i ranije iz medija, primjerice jezovita priča o odsječenoj glavi pronađenoj na jednom groblju na senjskom području. To je slučaj obitelji Vraneš, mužu i ženi, čija su tijela pronađena blizu Jablanca, a glava jednog od njih bačena na tom groblju.

Objašnjeno je i ubojstvo jednog čovjeka, a tvrdi se da su u tom sudjelovale neke osobe koje se pojavljuju i u ubojstvu obitelji Zec. U informaciji se iznose i detalji o drugoj grupi ljudi odvedenoj iz motela Zagreb u Karlobagu. Na kraju informacije navodi se da se stanje smirilo tek nakon Oreškovićeva privođenja, ali je poslije puštanja opet bilo problematično samo više nije bilo ubojstava i slično.

»Na žalost, ovo izgleda nije bilo jedino strijeljanje. Bilo ih je još, a neka su obavljena na samoj liniji fronte pa ih je teško potvrditi«, stoji u tadašnjem izvještaju. Za likvidirane nije utvrđeno da su nelojalni Hrvatskoj ili činili neke protuzakonite stvari, pa postoji opravdana sumnja da se to radilo kako bi se kompromitirala država u nastajanju i naškodilo njezinu priznaju.

Gospićki istražni sudac u petak je ukinuo pritvor Ivici Rožiću u kojem je bio zbog sumnji za ubojstvo Milene Vidović. Rožić, međutim, nije ni izašao na slobodu, odmah ga je preuzeo riječki sud jer je u međuvremenu bio određen pritvor za gospićki slučaj, nakon što je Vrhovni sud donio odluku da Rožiću i Oreškoviću nije istekao maksimalni pritvor, već se na njih primjenjuje odredba po kojoj mogu biti ukupno pritvoreni još godinu i pol.

U dokumentu s kojeg je skinuta oznaka državne tajne navodi se dosad nespominjani primjer navodnog nestanaka i ubojstva jednog Hrvata iz Australije. Riječ je o predstavniku iseljenika koji je donio veliki novac sakupljen za obranu. Za predani novac nije dobio nikakvu potvrdu, a kad je inzistirao da je dobije navodno je nestao! U informaciji se tvrdi da se sumnja kako je namamljen na jedan sastanak i potom ubijen. U blizini mjesta nestanka navodno je nađen njegov spaljeni leš.