Vjesnik: 02. 10. 2002.

Po stoljetnom se kalendaru ravnaju

BRANKO VUKŠIĆ

Od hrvatskih političara lošiji osjećaj za tajming imaju jedino novinari HTV-a. Da nije tako, bi li okrugli stol o HIV-pozitivnoj prvašici Eli HTV organizirao s gotovo mjesec dana zakašnjenja, a slučaj Bobetko tjednima zaobilazio u velikom krugu? Na žalost, i britak, konstruktivan te odlično pripremljen Robert Zuber, zbog male je Ele i međimurskih Roma secirao ministra Vladimira Strugara na OTV-u sa - za elektronski medij - nevjerojatnom povijesnom distancom. Lošije čak od Aleksandra Stankovića, koji je uredio i vodio Krupni plan o Eli i Zubera, svoj je novi ciklus »Latinica« započeo Denis Latin, pokušavši rasvijetliti ubojstvo koje je potreslo čitav sinjski kraj. Iako je naslov »Tko je ubio Anđelu Bešlić« sugerirao da će »Latinica« ponuditi neka nova saznanja, govorilo se, uglavnom, o onom što javnost već zna.

S malo boljim osjećajem za tajming, Latin je, ipak, mogao o Anđeli Bešlić i njezinim ubojicama progovoriti u za to primjerenije, aktualnije vrijeme. Naime, za desetak dana ističe pritvor osumnjičenicima Ivanu i Pavlu Bulju pa će oni, ne bude li podignuta protiv njih optužnica, na zaprepaštenje javnosti, ponovo slobodni šetati Sinjom. Dogodi li se to - a praksa ukomiranog hrvatskog pravosuđa daje naslutiti neželjen epilog - Latin bi imao prilike na slučaju Anđele Bešlić progovoriti i o svim ostalim slučajevima u kojima su zahvaljujući nefunkcioniranju pravne države (sudstva i policije) kriminalci i ubojice pušteni na slobodu. Na žalost, Anđela Bešlić samo je mala kap u policijsko-sudskom dar-maru, koji nas od civiliziranog svijeta dijeli nekoliko svijetlosnih godina.

Od Denisa Latina očekivao sam promptniju reakciju i aktualniju temu. Ako ne raspravu o tome tko i zašto podvaljuje neistinu da se Domovinski rat i branitelji sustavno, iznutra, sotoniziraju a onda barem o, primjerice, političkim manipulacijama u estradi. Za to pak je najsvježiji primjer koncert Marka Perkovića Thompsona u Splitu, o kojem bi trebali progovoriti sociolozi, fenomenolozi, politolozi, psiholozi a tek na posljetku glazbeni stručnjaci. Bilo bi zanimljivo čuti što o fenomenu Thompson i, naravno, njegovoj vojsci sljedbenika, kažu Mirjana Krizmanić, Ivan Šiber, Siniša Škarica, Miljenko Jergović, Miroslav Lilić - kojeg sam zapazio u publici na Poljudu - Severina, Vice Vukov, Bosiljko Mišetić...

Naravno, Latinova je emisija organizacijski prekompleksna da bi mogla reagirati na recentne događaje od danas do sutra, ali ako se dogodi Poljud, pa nakon njega dva Thompsonova rasprodana koncerta u zagrebačkom Domu sportova, tjedan dana je dovoljno za pripremu i organizaciju ozbiljne rasprave u studiju. Po HTV-ovu tempu i osjećaju za aktualnost, Thompson će na red doći za mjesec dana a ono što se danas dogođa - primjerice, svjedočenje predsjednika Mesića u Haagu - tek za dva mjeseca.

Kod Bolkovića pak je, uz Gotovinina odvjetnika Vukorepu, gostovao Nenad Ivanković, održavši bez imalo crvenila u licu predavanje o moralu, rodoljublju, slobodama i koječemu drugom. Uz moju malenkost, Ivankovićevo je licemjerje zasmetalo i jednom Istrijanu koji je Bolkovićevu ideološkom pobratimu (iako su i jedan i drugi mijenjali politička uvjerenja kao čarape) poručio nek ide propovijedati u manastir. Ali, vraga, neće Ivanković u manastir već bi on radije u samostan. Kao od četrdeset i neke godine prakticirajući katolik naučio je čovjek razliku, ali nije shvatio gledateljevu ironiju. Zbog duhovne i duševne higijene, Ivankovića nisam - priznajem - mogao progutati u cijelosti.