Prije nego je pravo i započela, diplomatska ofenziva Hrvatske kontra haškog naloga u vezi s generalom Jankom Bobetkom, doživjela je krah. Nigdje nije dobila podršku, dapače, svuda je dočekana odbijenicom. Čak joj ni u Vatikanu osim kurtoaznog »razumijevanja« ništa drugo nije pruženo. Računica da će se Wojtylina diplomacija porihtati po istupima hrvatskih biskupa, koji su u ovoj stvari glasno pledirali za stamen-kamen nepopustljivost, pokazala se promašenom. Upravo suprotno, Crkvi u Hrvatskoj stigla je instrukcija da oko Haaga malo olabavi.

Račanovi kronično laganica-momci sada svijetu prigovaraju da se previše požurio, da je kontra Hrvatskoj »zbrzana«. Prije će biti da je hrvatska akcija beznadno zakašnjela. Za Bobetkovu optužnicu Račan zna još od travnja, tada je trebalo krenuti s lobiranjem, izgubljeno se vrijeme nije moglo nadoknaditi. Pogrešnom se pokazuje i taktika osporavanja haške optužnice. Trebalo se boriti za takve uvjete odaziva haškim nalozima koji bi bili adekvatni starosti i bolesti optuženog generala.

Sada se za debakl na međunarodnoj sceni krive predsjednik Mesić i novinari. Mesića napadaju jer je svojim obraćanjem naciji napravio pukotinu u »nacionalnom jedinstvu«. Hvala Bogu! Lažljivo tvrde da je svojim inzistiranjem na suradnji s Haškim sudom provocirao negativan odnos međunarodne zajednice prema stavovima Račanove vlade. Po povratku iz neuspješnog posjeta Vatikanu potpredsjednik Sabora Zdravko Tomac za loš je prijem Vladina scenarija optužio i novinare, jer, kao, pogrešno tvrde da Hrvatska odbija suradnju s Haškim sudom. Po njemu, opstruiranje je također oblik partnerstva. Iako čak i pomoćnik ino-ministra Joško Paro upozorava kako je Hrvatska u velikoj opasnosti da se njeno pravno sporenje s Haškim sudom tumači kao kontra politici koju je definirala međunarodna zajednica.

Pitanje je što će Vlada poduzeti kad se potroše ovi slabašni izgovori, kad Haag odbije hrvatske žalbe a pritisak se svijeta još pojača. Hoće li Račan ipak optuženika izručiti Haškom sudu? Blok »ne damo naše generale« nije više onako čvrst kao u početku. Većina koja se iskazala spremnom braniti Bobetka, čak i po cijenu sankcija, polako kopni. Vladajuća se koalicija također dijeli po tom pitanju. Damir Kajin jučer reče: Ako Račanova vlada definitivno odbije haške naloge, onda je vrijeme za nove izbore.

Lako je moguće da bi na tim izborima desnica prevagnula. Ali je veliko pitanje kako bi se ona u slučaju Bobetko ponašala. Moguće je da bi desna vlast, bez Tuđmana koji ju je ipak uspijevao kontrolirati i po potrebi obuzdavati, ostvarila sve svoje crne najave – raskinula suradnju s Haškim sudom, abolirala sve koji su na hrvatskoj strani počinili zločin, okrenula leđa cijelom svijetu, vratila se nacionalističkoj revoluciji, pa što košta da košta. Predsjednik Mesić, pak, tvrdi da bi desnica izručila Bobetka u tjedan dana. Uporište za takvu procjenu nalazi u činjenici da se HDZ već ispraksirao u isporučivanju haških optuženika.

Zapravo bi na neki način i bilo pravedno dovesti desnicu u situaciju da sama mora pospremiti svoje kosture iz ormara i vlastitim rukama počistiti Tuđmanove štale. Ali jednako je pravedno tražiti da Račan i Tomčić, kao šefovi Vlade i Sabora, daju ostavku jer su na međunarodnoj sceni tek oporavljenu Hrvatsku sasvim nepotrebno, krivim procjenama, vratili tamo gdje ju je Tuđman ostavio.