»Što?« - pravim se neinformiraniji nego što uistinu jesam.

I jest bio show. Trpak. Na trenutke neugodan, katkad britak, na trenutke i duhovit. Milošević - kao i uvijek, sam svoj advokat - odlično pripremljen, prepreden, dovoljno zao da mu um ne može razlikovati dobro od lošeg, više od sat vremena glumio je suverenog tužitelja odnoseći se prema Mesiću kao okrivljeniku. Nažalost, tu je Miloševićevu bezobraznu igru hrvatski predsjednik prihvatio, umjeto da mu je na prvu optužbu kazao:

Da nije bilo sučevih pravovdobnih intervencija, Milošević bi u potpunosti preuzeo inicijativu te iskoristio vrijeme predviđeno za ispitivanje Mesića kako bi Hrvatsku gurao na optuženičku klupu. No, nakon početne defenzive, hrvatski se predsjednik probudio te kontrirao Miloševiću, dajući mu do znanja tko je tko. I danas, u Haagu, i jučer, u vrijeme srbijanske agresije na Hrvatsku. Ipak, ostaje dojam da se Milošević mnogo lukavije koristi svim prednostima televizijskih kamera, dajući sve od sebe kako bi promijenio sliku o ulozi Srbije, odnosno, Jugoslavije u ratu. Od njega se nije moglo čuti bilo koje priznanje kojim bi teretio bilo kojeg svog suradnika, generala ili, ne daj Bože, čitavu zemlju. U tome je daleko dosljedniji od Mesića, čije će se svjedočenje danima, tjednima, mjesecima pa, valjda, i godinama tranširati u Hrvatskoj. Po kom kriteriju? Stranačkom, dakako. Najbolji je dojam, ipak, ostavio sudac koji je Miloševiću objasnio da napad ipak nije obrana, te da ga je odavno pročitao. No, bivšem voždu to ionako nije važno. On samo želi iskoristiti televiziju putem koje daje krila najekstremnijima poput Šešelja da i dalje ustraju u velikosrpskom ekspanzionizmu.

Večer prije unakrsnog ispitivanja dogodio se i dobar HTV-ov Dnevnik. Izvještaju iz Haaga teško je išta prigovoriti. Na početku kratak sažetak onog što smo imali prilike gledati izravno, a nakon kratkog komentara Gorana Rotima, o Mesićevu svjedočenju govorili su Vladimir Šeks, Luka Trconić i Vesna Pusić. Tri Hrvata, tri različita mišljenja, od optužbe (Šeks) do panegirika (Pusić). Na izvještaj iz Haaga odlično se nadovezalo sjećanje na dubrovačku ratnu golgotu, o kojoj je dobru priču, kratku i jezgrovitu, ispleo Vedran Benić. Nakon Haaga i jedna životna tema. Kako porezni obveznici mogu ostvariti svoja (veća) prava? Na žalost, dobra dijagnoza ali loš recept za liječenje, kojem HTV treba posvetiti mnogo više pozornosti. Trebalo je nakon lociranja problema locirati i rješenje. U prilogu o bolovanjima zaškakljala je tek usput, na kraju, spomenuta činjenica da bolovanje najviše koriste upravo zdrastveni radnici. Zbog čega? Na to će pitanje Dnevnik odgovoriti jednog drugog dana te na taj način problem razvodniti.