Takvom formulacijom obraćanja Ustavnom sudu postaju izlišna sva pravna tumačenja o tome je li Ustavni sud mjerodavan za ocjenu ustavnosti Bobetkove optužnice, tko može podnijeti zahtjev, odnosno tužbu Ustavnom sudu i slične ustavnopravne nijanse koje definira Ustavni zakon o istoimenome sudu.

Vlada, naime, doista ne može tražiti ocjenu ustavnosti optužnice ne samo zato što za takav podnesak nema zakonsko uporište nego prije svega stoga što bi se Ustavni sud u slučaju takvog zahtjeva morao proglasiti nenadležnim. Ustavni sud kao arbitar u nacionalnom ustavno-pravnom poretku između zakonodavne, izvršne i sudske vlasti procjenjuje jesu li zakoni ili njegovi dijelovi, odnosno drugi akti u skladu s Ustavom, i sukladno ocjeni nalaže njihovo ukidanje, odnosno neukidanje.

Stoga je Vladino pokretanje postupka pred Ustavnim sudom radi davanja mišljenja o ustavnosti haaške optužnice protiv Bobetka jedini mogući ustavnopravni put. Ustavni sud se, smatraju ustavnopravni stručnjaci, ne može proglastiti nenadležnim jer je prema Ustavu dužan pratiti ostavarivanje ustavnosti i zakonitosti, te o uočenim neustavnim pojavama izvještavati Sabor, te je temeljem ustavnog načela vladavine prava i Ustavnog zakona o suradnji s Međunarodnim sudom za ratne zločine dužan dati mišljenje o ustavnosti haaške optužnice protiv generala Janka Bobetka.

Ustavni sud bi se morao očitovati i na konkretne Vladine prigovore na dijelove optužnice u kojima se navodi da je "akcija u Medačkom džepu planirana radi progona srpskih civila po političkoj, vjerskoj i nacionalnoj osnovi", da je "akcija dio rasprostranjenog i sustavnog napada na civilno stanovništvo", da je akcija bila "sukob hrvatskih i srpskih snaga" i da su u Medačkom džepu prije akcije živjeli samo civili.

Budući da mišljenje Ustavnoga suda nema nikakvu pravnu težinu u Haagu, posve je irelevantno kada će Vlada uputiti zahtjev i kada će stići odgovor, iako Ustavni zakon propisuje da se Ustavni sud mora očitovati najkasnije u roku od godine dana od dana zaprimanja zahtjeva. To se, međutim, ne bi moglo tvrditi za sam sadržaj mišljenja koji, pojednostavnjeno rečeno, može glasiti i tako da Ustavni sud ne može procjenjivati optužnicu jer nije za to nadležan, ali može utvrditi da je akcija Medački džep bila u skladu s Ustavom, jer se oslobađao dio okupiranog teritorija, a ako su tijekom nje počinjeni zločini, onda je to protuustavno.

Mnogo veću težinu, s mogućim pravnim posljedicama, ima Vladino pokretanje postupka pred Međunarodnim sudom, odnosno zahtjev da Vlada RH u slučaju Bobetko dobije status "stranke umiješane u spor" kako bi mogla podnosti žalbe na određene dokumente, a po nekim tumačenjima i na samu optužnicu. Očito je da Vlada sve šanse polaže u odluku Suda o odobrenju podnošenja žalbe na optužnicu prije samog izručenja generala Bobetka. Procjenjuje se da bi u tom slučaju mogla biti izgledna šansa da Tužiteljstvo Haaškog suda povuče ili izmijeni optužnicu, jer su kvalifikacije akcije Medačkog džepa u suprotnosti s nizom rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a u kojima se govori o agresiji na Hrvatsku i njezinim okupiranim područjima i na koncu u kontradikciji s procesom Slobodanu Miloševiću kojemu se sudi za planiranje okupiranja i etničkog čišćenja dijela Hrvatske.