Vjesnik: 03. 10. 2002.

Mesić: Milošević je krajem 1991. tražio od JNA da napadne Zagreb

Milošević je nizom pokušaja želio dovesti u pitanje Mesićevu vjerodostojnost jer je svojim odgovorima optuživao Miloševića, što je navelo suca Maya da nekoliko puta upozori optuženoga kako »nije riječ o protuispitivanju, nego o prepirci« / »Pobjeda u Domovinskom ratu bila je veličanstvena, jer je omogućila Hrvatskoj da dođe na svaki pedalj Hrvatske i uspostavi institucije hrvatske države... U tim bitkama dogode se i zločini. Ja se zalažem da svatko odgovara za ono što je učinio«, rekao je Mesić

HAAG, 2. listopada - Naoružan gomilama papira, bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević u srijedu je u Haagu započeo protuispitivanje hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića optužbama da je, kad je došao na vlast, zapovjedio likvidacije većeg broja osoba, uključivši one s kojima je bio na robiji u Staroj Gradiškoj.

»Nakon pobjede HDZ-a, bili ste taj koji je dao nalog da se likvidira Milanko Oreščanin«, počeo je nizati imena Milošević. »Prvi put čujem to ime«, odgovorio je Mesić, dodavši da je na te likvidacije imao isto toliko utjecaja »koliko i na atentat na Lincolna«.

Milošević je protuispitivanje nastavio tvrdnjama da je Mesića vrbovala najprije hrvatska služba državne sigurnosti, a nakon toga i vojna kontraobavještajna služba. Mesić to odbacio kao »proizvod nečije fantazije«, kao i Miloševićeve tvrdnje da je bio umiješan u prodaju bijelog roblja.

Na Miloševićeve optužbe da je Mesić osobno zapovjedio uništavanje srpskih sela, svjedok je kazao kako te tvrdnje nemaju nikakve veze s činjenicama. »Za to sam saznao kod predsjednika Tuđmana«, kazao je Mesić.

Milošević je nastavio s pitanjima je li Mesić bio radikalniji od Tuđmana, potom o zločinima koji su u Hrvatskoj počinjeni nad Srbima, nacionalističkoj retorici u Hrvatskom saboru, otpuštanjima Srba iz policije, zdravstva i medija. Mesić je kazao da je bilo i nedopuštenih izjava koje su štetile Hrvatskoj i nepotrebnih otpuštanja, ali da se »to trebalo rješavati u okvirima pravne države, a ne na njih odgovarati razaranjem Dubrovnika, Vukovara ili drugih gradova«.

Na pitanja o zločinima, od ubojstva obitelji Zec do ubojstava gospićkih Srba, Mesić je odgovorio kako je zločina bilo te da se »ljudima o kojima je ovdje riječ upravo sudi u Hrvatskoj«.

Milošević je Mesića optužio da svjedoči na njegovu suđenju kako bi izbjegao odgovornost za zločine, jer je bio druga osoba po važnosti u Hrvatskoj u vrijeme rata. Na Miloševićevu tvrdnju da je »jedino pitanje tko je zločinac«, Mesić je kazao kako se s tim može lako suditi, dodavši: »Meni se ovdje ne sudi«.

Mesić je tijekom Miloševićeva protuispitivanja o umiješanosti Hrvatske vojske u Bosnu odgovorio kako za to nije znao, ali je od Tuđmana i tadašnjeg ministra obrane doznao da su »išli samo dobrovoljci i to oni rođeni u BiH«. Nakon što je Milošević nabrojao imena niza jedinica Hrvatske vojske u Bosni, Mesić je kazao: »Vidim da optuženi vrlo dobro zna sve hrvatske jedinice u BiH, pa bi bilo dobro da nabroji sve srpske koje su dolazile iz Beograda i koje su razarale gradove«. Milošević je citirao izjave svjetskih političara i reakcije UN-ova Vijeća sigurnosti na nazočnost hrvatske vojske u BiH. »Zna Vijeće sigurnosti, a vi kao predsjednik Sabora ne znate i kažete da niste znali«, kazao je Milošević.

Mesić i Milošević sukobili su se i oko toga je li Ustav SFRJ davao pravo na razdruživanje republikama ili narodima. Mesić je ustrajao na tome da su pravo imale republike, a Milošević da su to pravo imali narodi.

Milošević je nizom pokušaja želio dovesti u pitanje Mesićevu vjerodostojnost jer je svojim odgovorima optuživao Miloševića, što je navelo britanskog suca Richarda Maya da nekoliko puta upozori optuženoga na to da u sudnici »nije riječ o protuispitivanju, nego o prepirci« te da »napad na druge nije obrana«.

»Vaš napad na pojedince nije obrana i nema nikakvu važnost«, ustvrdio je sudac May komentirajući više Miloševićevih pitanja vezanih uz sukobe Hrvata i Muslimana u BiH, smjenjivanje bivšeg predsjednika HDZ-a BiH Stjepana Kljujića, navodnoj Mesićevoj izjavi o tome da je bivši gradonačelnik Čapljine provodio etnička čišćenja, o rušenju Starog mosta u Mostaru.

Milošević je pokušavao optužiti Mesića za razbijanje Jugoslavije, na što je Mesić odgovorio izlaganjem prilika koje su tada postojale u vrhu bivše SFRJ, ustvrdivši da su jedine osobe na koje je on tada mogao utjecati bile »njegove dvije tajnice, savjetnik i šef kabineta, koji su također bili Srbi«, za razliku od optuženoga, koji je »imao odlučujući utjecaj na jugoslavensku vojsku«.

Mesić se, govoreći o kreiranju granica »velike Srbije« i nastojanjima Miloševića i vojnog vrha na razbijanju Jugoslavije, pozvao na knjige srbijanskog člana predsjedništva bivše SFRJ Borisava Jovića i tadašnjeg saveznog sekretara za narodnu obranu Veljka Kadijevića, gdje se spominju granice na liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag.

U dijelu u kojem se govorilo o zločinima jugovojske u Vukovaru, Mesić je optužio srbijanski vrh i Miloševića, ustvrdivši da je uz njihovu suglasnost dolazila paravojska koja je izvela zločin nad ranjenicima u Vukovaru te da su zarobljeni Hrvati završili u logorima u Srbiji. Milošević je rekao da »nije točno da je politika Srbije utjecala na zbivanja oko Vukovara«.

Milošević je na Mesićeve navode pokušao odgovoriti optužbama o navodnom postojanju 221 logora za Srbe u Hrvatskoj, prema listi koju je u Beogradu sastavio Odbor za prikupljanje podataka o izvršenim zločinima.

Mesić je ustvrdio da je, iako je kritičan prema funkcioniranju pravne države do 2000., »istina da logora u Hrvatskoj nije bilo, iako je bilo zloupotreba i zločina«. Dodao je da su odgovorni za zločine u Vukovaru vojno promaknuti. Ponovio je da se zauzima da se svaki zločin istraži i kazni te da se zalaže za individualizaciju krivnje.

Miloševićeva pitanja u protuispitivanju odnosila su se i na karakter HDZ-a kao stranke, pa je Mesić objašnjavao kako je došlo do njegova razlaza s tom strankom, ustvrdivši da se s Tuđmanom razišao zbog odnosa prema BiH, privatizaciji i nefunkcioniranju pravne države.

Na upit je li Tuđman smatrao da BiH treba biti sastavni dio Hrvatske, Mesić je odgovorio da je o tome razgovarao s njim te da je bivši hrvatski predsjednik smatrao da je BiH još avnojevskom odlukom trebala dobiti autonomiju i ostati u sastavu Hrvatske, no da time nije pokrenuo ništa u svezi s granicama. Ponovio je da je Tuđman nakon Karađorđeva kazao kako mu je Milošević rekao da uzme Cazin, Kladušu, Bihać - tzv. tursku Hrvatsku.

Miloševićeva pitanja kojima je želio ukazati na ugroženost Srba u Hrvatskoj odnosila su se i na povezivanje Tuđmana s ustaškom emigracijom i njegovo oslanjanje na radikalnu, desnu struju, na što je Mesić odgovorio da je »to bilo kasnije i da je zbog toga napustio tu stranku«, ukazujući na odgovornost Miloševića i njegovih emisara za poticanje Srba u Hrvatskoj na pobunu.

Mesić je ustvrdio da je Milošević tražio od JNA da napadne Zagreb koncem 1991.

»Slobodan Milošević je tražio da se ostavi Vukovar i da se ide na Zagreb. General Kadijević je rekao da je to nemoguće, jer su Hrvati vojno ojačali i da ne bi stigao do Zagreba«, rekao je Mesić dok ga je Milošević ispitivao o radu krnjeg predsjedništva bivše SFRJ.

Mesić je, na Miloševićevo pitanje zašto se, ako vjeruje da su hrvatske vojne operacije bile veličanstvene, sada zalaže za suradnju s Haagom u slučaju generala Janka Bobetka, kazao kako se zalaže da svi jednako odgovaraju za ono što su činili.

»Pobjeda u Domovinskom ratu bila je veličanstvena jer je omogućila Hrvatskoj da dođe na svaki pedalj Hrvatske i uspostavi institucije hrvatske države. U tim bitkama dogode se i zločini. Ja se zalažem da svatko odgovara za ono što je učinio«, rekao je Mesić dodajući da se optuženima treba maksimalno pomoći u obrani.

Mesić će, nakon što su ga suci na kraju sjednice upitali može li svjedočiti i treći dan, u četvrtak svjedočiti još sat i pol.