Suočeni s ozbiljnom mogućnošću da zbog odluke o tome da s Haagom krenu u neizvjesnu pravnu bitku izgube dojučerašnju snažnu podršku međunarodne zajednice koju su uživali od 3. siječnja 2000. godine, hrvatski su vlastodršci krenuli u još jednu akciju, kolokvijalno nazvanu hrvatskom diplomatskom ofenzivom.

Ta strategija, koju je pokrenuo premijer Ivica Račan, svesrdno podržan od šefa diplomacije Tonina Picule te prvog čovjeka hrvatskog parlamenta Zlatka Tomčića, načelno predstavlja platformu po kojoj bi domaći sukreatori vanjske politike trebali krenuti u jako lobiranje po glavnim svjetskim centrima moći kako bi detaljno objasnili probleme s kojima se naša zemlja susrela nakon što je u Zagreb stigla optužnica za generala Janka Bobetka i nastojali dobiti podršku za tu pravnu bitku te odgoditi donošenje bilo kakvih, po Hrvatsku štetnih odluka i dobiti na vremenu.

Budući da je Hrvatska u proteklom desetljeću više puta bila suočena sa situacijom da je za dlaku izbjegavala oštrije mjere međunarodne zajednice, među kojima i sankcije, opasnost da Haag ponovno umiješa prste i postane glavnim razlogom zbog kojega bi Hrvatska mogla biti gurnuta u europski zapećak, upalilo je zvono za uzbunu na svim razinama. Svi drugi problemi zbog toga su trenutačno stavljeni u drugi plan. Iako premijer Račan izjavljuje kako "građani ove zemlje neće jesti travu", mogućnost postupne međunarodne izolacije, koja bi za sobom povukla ne samo političko, nego i gospodarsko te financijsko zahlađenje odnosa s našom zemljom, dovoljan je razlog da hrvatska diplomacija pokuša okrenuti situaciju u svoju korist, odnosno objasni zbog čega ne može pristati na optužnicu protiv najstarijega živućeg hrvatskog vojnog časnika.

Prve naznake o tome da se kreće u akciju bile su vidljive još prošloga tjedna; prvo su u Zagreb na konzultacije sazvani hrvatski veleposlanici koji svoje mandate obnašaju u zemljama Europske unije ili Sjedinjenim Državama, a potom su na Zrinjevac pozvani strani ambasadori akreditirani u Hrvatskoj, gdje im je Picula podrobno govorio o tome zbog čega bi ova optužnica, čiji je politički kontekst za Hrvatsku potpuno neodrživ, mogla destabilizirati ne samo našu zemlju, nego i regiju na koju su strani diplomati redovito vrlo osjetljivi. Potom su se naše diplomatske uzdanice u svojoj ofenzivi nakon telefoniranja svojim inozemnim kolegama konačno uputile i izvan granica Lijepe naše; Zlatko Tomčić i Zdravko Tomac su boravili u Rimu, ministar Tonino Picula je u Danskoj razgovarao sa svojim kolegama o novonastaloj situaciji, a taj je posjet od velike važnosti zato jer službeni Kopenhagen trenutačno predsjedava Europskom unijom. Izaslanstvo koje se nalazi na zasjedanju MMF-a u Sjedinjenim Državama također će iskoristiti priliku za lobiranje, Račan najavljuje da će njegovi posebni izaslanici uskoro krenuti na razgovore po glavnim svjetskim centrima poput Londona, Pariza, Washingtona i Moskve kako bi govorili o poziciji Hrvatske, a kritičari upozoravaju da su izaslanici već odavno trebali biti tamo i objašnjavati novu poziciju Hrvatske i odlučnost da ne pokleknu pred ovakvom haaškom optužnicom, makar ne bez "pravne bitke"...

Međutim, čak i prije negoli je uslijedila hrvatska ofenziva, prve naznake iz glavnih svjetskih metropola pokazale su da je hrvatskim dužnosnicima već i te kako bilo vrijeme da pođu na put. Službeni London nije dugo čekao da bi prvo priopćenjem iz Foreign Officea Hrvatsku podsjetio da joj je dužnost surađivati s Tribunalom i da izvoli izručiti generala Janka Bobetka, potom je u otkazivanju posjeta princa Andrewa našoj zemlji pronađen prvi znak da Hrvatska više neće biti omiljena destinacija europskih dužnosnika, uglednika i plemića ako ne ispoštuje obveze prema Haagu. Poruka koja je došla iz Londona u domaćim je krugovima protumačena tako da prvo upozorenje o potrebi suradnje s Haagom nije slučajno došlo upravo s Otoka jer je jedan od značajnih vanjskopolitičkih uspjeha Hrvatske bilo znatno poboljšanje odnosa s Velikom Britanijom, ranije često percipiranoj kao zemlji koja tradicionalno i nije sklona Hrvatskoj. Kako je ta slika promijenjena, odnosno kako je službeni London postao novi dobar prijatelj Hrvatske, upravo je i znakovito što je iz tog centra poslana prva poruka. Odnosno, pokazalo se još jednom točno diplomatsko pravilo da loše vijesti prenose dobri prijatelji. Tu je funkciju do prije nekoliko godina redovito imala Njemačka.

Izjavom o situaciji u Hrvatskoj već se oglasilo i Vijeće ministara Europske unije s upozorenjem kako Hrvatska mora nastaviti suradnju s Haagom jer bi u suprotnom Lijepa naša ugrozila svoje približavanje europskoj petnaestorici. Ministri vanjskih poslova Europske unije, okupljeni u Vijeću ministara, uvrstili su događaje u Hrvatskoj na dnevni red svoga sastanka u ponedjeljak kako bi na političkoj razini snažno podržali suradnju Hrvatske s Haagom i pozvali našu zemlju da tu suradnju iskaže i u slučaju optužnice protiv generala Janka Bobetka. Taj poziv za sada nije ni alarmantan niti govori o bilo kakvim daljnjim mjerama, ali relativno brza reakcija šefova diplomacije Europske unije jasno govori o tome da se događaji u Hrvatskoj vrlo pažljivo prate i da svakako treba biti na oprezu.

Podsjetimo, na potrebu suradnje s Haagom Hrvatsku je već ranije upozorilo Vijeće Europe kao i OESS, a domaći mediji prenijeli su da bi se o ovom pitanju uskoro trebala oglasiti i službena američka politika, čiji su predstavnici u Zagrebu hrvatskim dužnosnicima prenijeli poruke koje ni po čemu nisu disonantne od onih koje odašilje Europska unija. Međutim, zanimljivo je i to da po pitanju Sjedinjenih Država postoje i oni koji naglašavaju kako će Washington još pričekati prije negoli se i službeno oglasi po ovom pitanju, a odluku o odgodi dolaska američkih pravnih stručnjaka u Hrvatsku tumače riječima kako je to posljedica izjava dužnosnika iz Zagreba da neće pristati na bilateralni aranžman sa Sjedinjenim Državama o neizručivanju njihovih državljana Stalnom kaznenom sudu, a ne poruka zbog slučaja Bobetko.

Istovremeno s početkom pravne bitke koju se pokreće u Zagrebu, krenula je tako i "diplomatska bitka" u kojoj će sukreatori vanjske politike u našoj zemlji pokazati u kojoj su mjeri dorasli zahtjevnom zadatku koji je pred njima. Budući da je trenutačno aktualna i jedna druga diplomatska misija u svijetu, ona u kojoj iskusni i lukavi diplomati Sjedinjenih Država, poduprti predstavnicima Velike Britanije, nastoje pokazati opravdanost vojne intervencije na Irak, iz njihove prakse, koja i do sada bila redovito poštivana, države sa znatno mlađom modernom diplomacijom vrlo jasno mogu shvatiti da je glavno pravilo odmah krenuti na put, razgovarati na licu mjesta sa svima i lobirati argumentima, braneći tako svoj interes. U situaciji kada je moguća politička destabilizacija zemlje ili kada je u pitanju zaštita temeljnih vrijednosti države, vremena za čekanje jednostavno nema.

Suprotstavljena strana u ovoj "pravno-diplomatskoj bici", glavna tužiteljica Carla del Ponte također ne gubi vrijeme. I ona je krenula na razgovore i putovanja kako bi govorila o svome mandatu i potrebi da države regije surađuju s Haagom. Carla del Ponte već odavno ima iskustva u tome i do sada je pokazala kako ne namjerava odustati od mandata i optužnica koje je podignula, uključujući i mogućnost da zemlju koja ne surađuje prijavi Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, što je već redovito činila u slučaju SR Jugoslavije. Prvi krug diplomatske i pravne bitke je počeo i od Hrvatske i od Haaga. Ishod se, barem za sada, nitko ne usuđuje prognozirati.