Hrvati »gledaju« na svijet poput šišmiša - naopačke. Tajne su javne, a ono što treba biti svima poznato, ostaje tajna. Sretnu li se samo dva političara u najvećoj tajnosti kako bi, primjerice, dogovorila koaliciju za izbore, novinari o tomu pišu i prije negoli je završen sastanak. Nema škakljivijeg dokumenta s oznakom »tajno« koji nije objavljen u novinama i o kojem nije razglabano na televiziji. Časna riječ Hrvatima više ništa ne znači. Reći ono što se ne smije, ono što bi moglo ugroziti drugoga ili, čak i ono zbog čega bi mogao nastradati širitelj tajni, postalo je in. O tome svjedoči i najnoviji slučaj iz HTV-ova kviz-showa.

»Milijunaš« je dramaturški koncipiran i sniman poput američkih krimića koje gledate ne zbog izvanrednog sadržaja, već najčešće zbog zbrzanog raspleta i što nestvarnijeg kraja. Kao i u kvizu koji je osvojio svijet. Idu nam pomalo na živce oni koji sjednu nasuprot Tarika Filipovića i počnu se znojiti već na trećem ili četvrtom pitanju te oni koji zapnu čim iskoriste tri džokera. Draž je gledati - i s njim se prispodobiti - natjecatelja koji sigurno grabi prema milijun dosad još neosvojenih kuna. Što bi se dogodilo s kvizom kad bi gledatelji unaprijed znali koji je natjecatelj koliko novca osvojio? Izgubio bi se smisao. Nestala bi intriga. Pa i gledanost. Stoga se vani, gdje (časna) riječ ipak nešto znači, i natjecatelji, a poglavito oni koji rade u kvizu »Tko želi biti milijunaš« ili nekom sličnom obvezuju na šutnju čije se kršenje strogo kažnjava.

Ali, nema te kazne, obećanja, zakletve ili posla zbog kojeg bi Hrvati ostali konspirativni. In je širiti priču pa se tako, naravno, proširila i vijest da je u »Milijunašu« osvojeno dosad rekordnih pola milijuna kuna. Tko je progovorio? I natjecatelj, i oni koji svakodnevnim radom na pripremi i realizaciji kviza hrane svoju obitelj. Vani bi zbog curenja informacije natjecatelj ostao bez nagrade, a kvizaši koji prodaju informacije za jedan gemišt, ili da bi se dodvorili novinarima, bez posla.

Uz »Milijunaša« startao je i »Brisani prostor« Gorana Milića, koji se već u prvoj emisiji razotkrio kao bijela HTV-ova vrana. Za razliku od Gorana Rotima koji je svako svoje javljanje iz Haaga začinio ničim argumentiranim divljenjem predsjedniku Mesiću, Milić preferira argumente znajući da samo njima može osporiti ili dokazati kompetentnost Haaškog suda. Kao odličan poznavatelj bosanskohercegovačkih (neprilika), urednik »Brisanog prostora« razotkrio je voluntarizam haaških tužitelja koji od šume ne vide drvo. Ili zato što su površni, odnosno ili zato što im se fućka za balkanski lonac, ili zato što žele izjednačiti krivicu agresora i žrtve. S nekoliko u Haagu prezentiranih geografskih karata koje iskrivljuju sliku stvarnog stanja u BiH, te, primjerice, reportažom o babi Danici koja je u poznoj dobi, bez uniforme, pucala po »ustašama«, Milić je ukazao na zablude i slabosti Međunarodnog tribunala. Koliko je Haag površan u tumačenju onoga što se zapravo dogodilo u BiH i Hrvatskoj, toliko je Milić bio površan u prilogu u kojem je, poput babe na placu, naznačio da sve događaje, od pucnjave na Dunavu do Piranskog zaljeva, netko proizvodi. Tko? Još se ne zna. Ali će, pretpostavljam, Milić uskoro raskrinkati tu "teoriju zavjere".