Predsjednik HDZ-a Ivo Sanader uvjeren je da je sve što poduzima dobro i korisno za njegovu stranku. Raspuštanje županijskih odbora HDZ-a u Splitskoj i Šibenskoj županiji, poručuje Sanader članstvu i simpatizerima stranke, samo je još jedan pravi korak prema pobjedi na parlamentarnim izborima i povratku HDZ-a na vlast. Za ostvarenje tog svetog cilja nijedna cijena nije previsoka i Sanader će je spremno platiti. Pa makar HDZ kratkoročno pretrpio ozbiljne štete, makar iz stranke osim Ljerke Mintas Hodak otišlo još niz uglednih kao i onih manje poznatih revoltiranih članova.

Samo, Sanaderov je glavni problem da je na saboru HDZ-a dobio tek nešto više od polovice glasova izaslanika. A i pored činjenice da se, primjerice, članovi predsjedništva Božidar Kalmeta i Krešimir Čosić više i ne sjećaju da su izabrani na Pašalićevoj listi, Sanader im ne vjeruje do kraja. Pa zar će sve nas postupno eliminirati, pitaju se ovih dana Sanaderovi usplahireni oponenti pogađajući tko je od njih sljedeći na redu za odstrijel. U HDZ-u je zavladala opća nesigurnost. Pogotovo zato što Sanader udara iznenadno. Kad ljudi označeni kao ostaci poraženih Pašalićevih snaga već počnu vjerovati da je prošla neposredna opasnost. Vladimir Šeks je prije mjesec i pol dana neposlušnom čelništvu HDZ-a Šibenske županije uručio pismo podrške Sanaderu koje su oni trebali samo potpisati i poslati ga u Zagreb. Sve su prihvatili, jedino su iz pisma izostavili rečenicu osude tada suspendiranog predsjednika županijskog odbora Ive Baice. Nije pomoglo.

Nedavno je nekad uvjereni pašalićevac, šef raspuštenog HDZ-a Splitske županije, Ilija Krišto, zajedno sa svojim istomišljenikom županom Branimirom Lukšićem, održao konferenciju za novinare na kojoj se zaklinjao na vječnu vjernost Sanaderu. Da bi zvučao što uvjerljivije kad je govorio o Pašaliću, Krišto ga nije čak ni imenovao nego ga je oslovljavao samo s »netko«. Mislio je da je to sasvim dovoljno da preživi. Na sjednicu Središnjeg odbora HDZ-a u Vukovaru, koja je trebala biti više manifestacijskog karaktera, Krišto i Lukšić nisu uopće došli. Ni u primisli im nije bilo da će im Sanader pod točkom razno raspustiti odbor. Fatalna vijest s grada na Dunavu prestravila ih je.

Danas je, pak, najugroženiji gradski odbor HDZ-a u Zagrebu kojeg vodi Pavo Gagulić, također bliskiji Pašaliću nego predsjedniku svoje stranke. Riječ je o najvećoj stranačkoj organizaciji HDZ-a u zemlji i posve je sigurno da će Sanader nastojati na njezino čelo postaviti svojeg čovjeka. Već se raznim kanalima puštaju bombice da je taj čovjek izabran i da su Gaguliću odbrojani sati. Ali Sanader i Šeks pričekat će neko vrijeme da se stiša bura nakon raspuštanja dvaju županijskih odbora, a onda će prekrižiti i zagrebački HDZ. Dotad će javno govoriti da takvo što ne dolazi u obzir ne bi li se Gagulić možda opustio.

Nekad je Sanaderu skoro svaka druga riječ bila subsidijarnost odnosno relativna autonomnost vodstava stranačkih ogranaka. Da ga se danas pita što znači taj termin, teško da bi Sanader znao odgovor. HDZ funkcionira kao Klub Sanaderovih obožavatelja, ogorčeno zaključuju preostali, uvjetno rečeno, nelojalni hadezeovci. Dok je predsjednik HDZ-a bio Franjo Tuđman sasvim im je bio prihvatljiv model takvog stranačkog djelovanja. No, s tim da Sanader vlada HDZ-om manirom povijesnog vođe Tuđmana nikako se ne mogu pomiriti. Sanadera to, međutim, trenutačno ne zanima. On već slaže svoj budući ministarski kabinet. Poslušnost nagrađuje obećanjima dužnosti u svojoj Vladi i državnim poduzećima i to pali kod znatnog broja hadezeovaca. Istina, neki od njih gunđaju da će po svemu sudeći nakon narednih izbora Hrvatska imati nekoliko ministra vanjskih poslova ili veleposlanika u Vatikanu, no ipak se drže Sanadera nadajući se svojem komadiću vlasti.

Ali, u slučaju da HDZ ostane u opoziciji ti isti optužit će Sanadera za samovolju i gradnju kulta ličnosti i udruženi s nekadašnjim Pašalićevim pristalicama srušit će Sanadera. Obračunat će se s njim nemilosrdno. Baš onako kako to Sanader čini sa svojim stvarnim ili imaginarnim protivnicima.