U sjeni velikih haških tema, od kojih se napinje nacionalna grud, pred hrvatskim se parlamentom našao još jedan, dodatni izvještaj o hrvatskoj impotentnoj trakavici zvanoj revizija pretvorbe i privatizacije. Politička je to soap opera, s mnogo zapleta i drama, ali koja se vrti uvijek u istom krugu. Nakon jučerašnje rasprave o temi s kojom je, prema izbornom obećanju, sadašnja vlast trebala započeti svoj mandat, moguće se prisjetiti samo naslova slavnog romana »Plači, voljena zemljo«.

Ponovo se pokazalo da je revizija pretvorbe sjajna tema na kojoj se pozicija i opozicija mogu međusobno do besvjesti optuživati. Sadašnja vlast prethodnu proziva za mega nacionalnu prevaru, za nezakonitosti i pljačke kojima je društveno bogatstvo transferirano u ruke novostvorene, politikom određene hrvatske elite. Te je tvrdnje moguće poduprijeti čitavim morem argumenata. Primjerice, jučer ponovo istaknutim podatkom da je od 100 privatiziranih poduzeća propalo – osamdesetak.

Ali ni opozicija nije bez municije. Sadašnju vlast optužuje da je prevarila birače kad je obećala reviziju pretvorbe. Račanova se vlada proziva da je u taj proces ušla prekasno, nije stvorila potreban zakonski instrumentarij za procesuiranje nezakonitosti i kriminala, zbog njenog je sporovoza u najvećem broju slučajeva nastupila zastara pa će armija odgovornih za kaznena djela izmaknuti ruci pravde. Krunski je argument da se HDZ-ov model još uvijek primjenjuje. Opozicijska je kritika sasvim utemeljena.

Kad govore o reviziji pretvorbe, vlast i opozicija jednako su u pravu i jednako licemjerne. HDZ-ove optužbe da vladajućima nedostaje političke volje za cjelovitu reviziju čvrsto stoje. Ali to ne znači da HDZ vapi za progonom lopova. Jer, svako bi stvarno prosijavanje privatizacije dovelo do pomora baš njihovih kapitalaca. Izrugivanje je pameti kad danas Dario Vukić ili Drago Krpina prozivaju Vladu jer je zakazala u reviziji iste one pretvorbe kojoj su oni svojedobno bili u prvim redovima.

Isto je tako apsolutno licemjerno kad vladajući svoje prethodnike optužuju za nezakonitosti, kriminal i pljačku, a istodobno stvarno ništa ne poduzimaju da se pretvorbeni zločini sankcioniraju i nepravde isprave. Tri će godine da su na vlasti ali kao da nisu: povremeno tek dižu verbalnu graju, no sredstva pravne države ne potežu. Dapače, baš je za Račanove vlade HDZ-ov kriminal postao definitivno cementirana činjenica.

Kad jedni i drugi u Saboru viču kako se nepravilnosti i prevare moraju sankcionirati, onda je to prepucavanje tek predstava za naivnu publiku. Kao što je fingirano i njihovo hvatanje za vratove. De facto, između vlasti i opozicije praktično postoji duboka suglasnost, ne samo u slučaju Bobetko. O kakvom je dealu riječ može se zaključiti i iz činjenice da je koalicija svojedobno glatko digla ruku da Ivić Pašalić bude potpredsjednik Sabora, kao što je Doktor u zadnjoj krizi snažno podupro Račana. Savezništvo je, po svoj prilici, skovano na međusobnom oprostu. O tome svjedoči i nedavno Pašalićevo obrušavanje na medije, koji su, kako on tvrdi, idilično »ozračje zajedništva« ugrozili podsjećanjem da političari stavove o Haškom sudu mijenjaju poput košulja. Iz njegove intervencije proizlazi da je »ozračje zajedništva« u političkim redovima, odnosno pomirba vlasti i opozicije temeljena na zaboravu. Važi to u svemu, kriminal privatizacije nije izuzetak.