Razloga za optimizam ima utoliko što službeni Zagreb, pored upozorenja iz svih važnijih institucija i zemalja, za sada nije dobio nikakve konkretne naznake kako će se nastavak “neposluha” prema Haagu sankcionirati. Štoviše, relativno ohrabrujuće izjave ovih su dana stigle iz Sjedinjenih Država, gdje su i bivši i aktualni veleposlanici pri američkoj administraciji zaduženi za ratne zločine David Scheffer i Pierre Richard Prosper izjavili kako SAD neće pokretati nikakve sankcije prema našoj zemlji, ali da očekuju da Hrvatska ispoštuje svoje obveze prema Tribunalu.

No, kako paralelno s “hrvatskom pravnom bitkom” ni šefica Haaškog tužiteljstva Carla del Ponte ne gubi vrijeme, američki veleposlanici dobronamjerno upozoravaju dužnosnike u Zagrebu kako bi im “intenzivniji sukob s Haagom u ovome trenutku najmanje trebao”, ali i naglašavaju da je teško vjerovati da bi Hrvatska u pravnoj bitki pred Haagom mogla izići kao pobjednik. Karte u odnosima Hrvatske i Haaga jasno su na stolu; glavna tužiteljica već je tražila da se neposluh naše zemlje kazni sankcijama, a službeni Zagreb odlučio je pak zaigrati na pravnu bitku, čime kupuje vrijeme. Dok se ne iscrpe sve mogućnosti, odnosno dok jedna strana u ovome slučaju ne prizna “poraz”, Hrvatska se može osjećati zaštićena od mogućnosti jačih i glasnijih upozorenja ili sankcija kao krajnje metode.

Nakon prvih upozorenja iz europskih metropola o tome da general Janko Bobetko mora u Haag, i tu se situacija stišala. Hrvatska se trenutačno ne nalazi na dnevnom redu kao “kritična zemlja”, uglavnom zbog toga što su diplomatski prvaci Europe trenutačno više zabavljeni nekim drugim pitanjima poput izbora u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Međutim, za nastavak neke intenzivnije hrvatske diplomatske ofenzive, dobivanje na vremenu čini se kao sam po sebi dovoljan uspjeh.

Relativno dobronamjerne izjave iz Washingtona, iako uz jasno upozorenje da je Hrvatska do sada zbog svoje suradnje s Haagom bila uzor zemljama regije, jasan su znak i ostalima, jer je vjerojatno da bi u slučaju tvrđeg američkog stava i ostali vjerni partneri Sjedinjenih Država postupili na takav način. Za sada se tako, prema najavama “moćnika”, hrvatski građani ne moraju pribojavati da će “jesti travu” ili trpjeti sankcije koje bi zemlju dovele na rub propasti.

Upravo zbog toga što naša zemlja nije dobila znatno oštrije odgovore od onih koje je možda očekivala u situaciji kada je odlučila ući u pravni spor s Haagom, u hrvatskoj diplomaciji javile su se već nekoliko puta spominjane ideje da će se napori u vanjskoj politici, a naročito u trenutku kada treba ujednačeno djelovati, koordinirati. Zbog već toliko puta viđenih situacija da su domaći sukreatori vanjske politike propagirali identične ciljeve, a radili svaki na vlastitoj interpretaciji istih, konačno je dogovoreno kako bi trebalo oformiti radnu skupinu koja bi, na temelju procjene situacije, jasno određivala što je kome, kada i gdje raditi.

O zaživljavanju te ideje, stare već nekoliko mjeseci, bit će konkretnog govora na sjednici Vanjskopolitičkog odbora Sabora koja je najavljena za srijedu, a na kojoj će o aktualnoj situaciji u kojoj se Hrvatska nalazi, diplomatskim “bitkama” koje treba izvojevati i načinima kako to ostvariti, pred saborskim zastupnicima govoriti ministar vanjskih poslova Tonino Picula.