Vjesnik: 10. 10. 2002.

Bajić: Procesi protiv počinitelja ratnih zločina pitanje su časti i obveze našeg pravosuđa

Nije do kraja točna ocjena da je izostala pravosudna reakcija na događaje, koji su slijedili vojnoredarstvene akcije Bljesak i Oluju / Zbog ubojstva, krađe i razbojništva, osuđene su 1492 osobe koje su ta djela počinile nakon tih akcija HV-a / Među slučajevima u kojima postoji opravdana sumnja da su ratni zločini počinjeni na hrvatskoj strani, valja istaći suđenje tzv. gospićkoj skupini, slučaj Lora, istražni zahtjev protiv Tomislava Dujića i još osmorice u Splitu, tvrde Pulišelić i Zadnik

ZAGREB, 9. listopada - Godina se počinitelje ratnih zločina progonilo na nezakonit način. Danas, kad se hoće procesuirati počinitelje, bez obzira na njihovu ili nacionalnost njihovih žrtava, tužiteljstva su suočena s velikim brojem predmeta, pokrenutih prošlih godina, ali na nezakonit način«, tumače zamjenici glavnog državnog odvjetnika Petar Pulišelić i Slavko Zadnik. Po njihovim riječima, nezakonitost se ogleda u lošim i površnim policijskim izvidima te velikom broju optuženika - od kojih se za većinu ne zna hoće li uopće biti dostupni hrvatskom pravosuđu.

»Ti su postupci pokretani iz nekog, navodno, interesa javnosti. I onda se događalo da su povratnici uhićeni temeljem tjeralice, iako s počiniteljem imaju zajedničko samo ime i prezime«, objašnjava Pulišelić. »Pravna strana tih postupaka iz javnog interesa ogleda se u činjenici da bi svjedoci, koji su bili spremni svjedočiti sve do izjave pred istražnim sucem, na glavnoj raspravi zanijekali ili svoje spoznaje ili odgovornost optuženika«, dodaje Zadnik. Obojica će od posebnih problema procesuiranja navesti slučajeve u kojima je optuženik s boravišem u BiH, a uhićen je u Hrvatskoj.

»U tim slučajevima je gotovo nemoguće dovesti postupak do kraja. Pravosuđe u BiH traži izručenje, po našim zakonima to nije moguće, ali nije moguće ni suditi uhićenima, jer su svjedoci i kompletna dokumentacija u susjednoj zemlji«, kažu Vjesnikovi sugovornici. Obojica, međutim, odbijaju ocjenu da hrvatsko pravosuđe ne radi ništa u procesuiranju ratnih zločina, a kad sudi, da su optuženici uglavnom Srbi.

»Nije do kraja točna ni ocjena da je izostala pravosudna reakcija na događaje, koji su slijedili vojnoredarstvene akcije Bljesak i Oluju. Zbog ubojstva, krađe i razbojništva, osuđene su 1492 osobe koje su ta djela počinile nakon tih akcija HV-a. Među slučajevima u kojima postoji opravdana sumnja da su ratni zločini počinjeni na hrvatskoj strani, valja istaći suđenje tzv. gospićkoj skupini, slučaj Lora, istražni zahtjev protiv Tomislava Dujića i još osmorice u Splitu. U bjelovarskom slučaju okrivljenog Borivoja Radosavljevića i 43 suoptuženih, okrivljenik Vlado Savić osuđen je na 20 godina zatvora. U fazi žalbe na minimalnu presudu Vrbanu, Peraku i Kašaju, u Bjelovaru je predmet optuženja za ratni zločin u kojem tužiteljstvo prigovara po svim navodima sudske odluke«, citiraju Pulišelić i Zadnik ovogodišnje izvješće o radu tužiteljstva.

Po kontrolom tužiteljstva su i krizni stožeri u baranjskim mjestima. Prema dosad prikupljenim podacima, ratni stožeri u gotovo svakom su mjestu izvodili stanovnike srpske narodnosti na prisilni rad, posebno ih obilježavali i tražili da borave u logorima. Okupirana Baranja pamti isto ponašanje u srpskim naseljima prema Hrvatima. Poseban apsurd je u vezi s pravomoćnom presudom Isi Horvatu, koji je osuđen kao Hrvat na pet godina zatvora za djela koja je počinio kao pripadnik srpskih jedinica.

»Podaci Državnog odvjetništva o procesuiranju ratnih zločina bili bi mnogo bolji da prethodnih godina nije bilo destrukcije postupaka. Primjerice, 2001. godine nije podnesena ni jedna kaznena prijava zbog ratnih zločina počinjenih u akcijama HV-a 1995. godine«, ističu Pulišelić i Zadnik.

»Ne želim da se dostupnim podacima sastavljenim u Državnom odvjetništvu odgovornost za procesuiranje ratnih zločina i eventualno nezadovoljstvo tim postupcima shvati kao lopta koju tužitelji prebacuju sudovima ili policiji. Naše podatke valja shvatiti kao konstataciju. Ali, bilo bi dobro da se te činjenice koriste u općoj javnoj i političkoj ocjeni o tome procesuira li Hrvatska samo Hrvate, a ne i Srbe (i obratno), vode li se ti postupci u interesu ove ili se nisu vodili u interesu one vlasti. Ništa od tih pogrešaka neće nas približiti istini da su procesi protiv počinitelja ratnih zločina pitanje časti našeg pravosuđa i ispunjenja njegove zakonske obveze«, zaključuje Mladen Bajić, glavni državni odvjetnik.

Vlado Rajić