Da, da... Opsjenarstvo je ne samo još jedno saborsko preživanje saborskih zastupnika, već dobar dio hrvatske politike, koja tapka u mjestu već godinama. I kad tapkaju, u mjestu i mraku vlastite nemoći, čine to izričito zbog sebe. Svog lika i (ne)djela. Svima je njima do javnosti kao do lanjskoga snijega. Uostalom, kako povjerovati da je onima koji su puno desetljeće ne samo ignorirali već i gušili javnost, odjednom stalo do svih nas. I je li im doista preko noći postalo važno da njihove riječi dopru do naših ušiju?! Zanimljivo je da političari postaju naročito osjetljivi na potrebe javnosti kad izgube ili se ponovo kane vratiti na vlast. I upravo je zato licemjerno da stranka koja je propisivala kakav ćemo zrak udisati, što gledati i kako pisati napusti zasjedanje Sabora stoga što je HTV prekinuo izravno svjedočenje njihovog jalovog verbalnog nadmetanja o nečemu čega - kako reče Vesna Pusić - nema!

Uostalom, u još jednoj raspravi o izglasavanju povjerenja premijeru Ivici Račanu (zbog stavljenog pa potom povučenog i pravno nevažećeg parafa na hrvatsko-slovenski sporazum o Piranskom zaljevu) mogla se čuti grožnja da će politiku Franje Tuđmana daljnjih sto godina provoditi branitelji na čelu s Gotovinom, Ademijem i - pazi sad ovo! - Thompsonom i Čondićem. Dvojbeno je, dakle, treba li ugasiti tv kamere kada zastupnici ženama pristupaju s manirama pećinskog pračovjeka ili gledateljima uporno pokazivati kakvi ih to opskurni i nekulturni tipovi predstavlja u parlamentu. Uostalom, svaki bi pametan političar, poglavito lider, Boga molio (jer medijski su komesari ukinuti, nadam se, nakon 3. siječnja) da nestane struje ili krepaju kamere u vrijeme kada govore njihovi slavni »great shitovci« zbog čijih se riječi suptilnijim gledateljima diže kosa na glavi i preokreće u želucu. Trenutno. A dugoročniji efekt se osjetio, primjerice, na parlamentarnim izborima.

»Gurajte ih što češće i držite što više pred kamerama i izgubit će« - znalački je Miroslav Lilić predvidio učinak »okupacije« HTV-ova ekrana od tadašnjih političkih moćnika. Medijima se, ma koliko god vas i oni sami vabili, treba znati koristiti. Pametno, s dobro odabranim tajmingom, jezgrovitim i većini simpatičnim retoričarima. Treba znati izabrati vrijeme te povod zbog kojeg će stranka demonstrativno napustiti Sabor te kada će se i na koji način (pognute ili spuštene glave) u nj vratiti. Labavom izlikom napuštanja sabornice Sanader i njegovi sljedbenici ovaj su put zabili čisti autogol.

Ne znam postoji li u Vijeću HRT-a dobro organizirana parapolitička interesna grupa ali sam suglasan s tvrdnjom HTV-ova ogranka Hrvatskog novinarskog društva da dio vijećnika uspješno manipulira HTV-om kao svojom, na dar dobijenom igračkom. Jer da nije tako, već bi odavno na jednu od svojih sjednica pozvalo desetak medijskih eksperata te od njih zatražilo mišljenje o stanju profesionalizma na HTV-u. Zašto to Vijeću mora govoriti netko sa strane? Zato što sami o medijima znaju malo. I zato što od postojanja HTV-a nije bilo glasnijih i unisonijih kritika na račun programa. Zar ne bi bilo pametno da ih zbrda-zdola skrpano Vijeće sasluša?! Ili se drže one stare devize: »Što gore, to bolje!«