Vjesnik: 11. 10. 2002.

Domaći sudovi ne bi smjeli samo ovjeravati optužbe

Prijedlog promjena implicira zaštitu digniteta hrvatskih ustavnih normi, domaćih sudova i cjelokupnog pravosuđa kao ravnopravnog partnera Haaškom sudu, kao i ravnopravnost državnih zakona s propisima prema kojima Haaški sud postupa

ZAGREB, 10. listopada – Očekujući da će rasprava o promjenama u Ustavnom zakonu o suradnji Hrvatske i Haaga biti radna, a ne politička, HDZ je pripremio materijal s kompletnom stručnom argumentacijom. Osporavaju se dva članka iz Ustavnog zakona.

Prvi je 20. paragraf u kojem se nadležnost županijskog suda u Hrvatskoj, koji odlučuje o osnovanosti zahtjeva za izručenjem, svodi na ovjeravanje optuženika i optužnice u kojoj opisana djela trebaju biti iz kataloga kaznenih djela navedenog u Statutu Međunarodnog kaznenog suda.

Osporava se sadržaj 24. članka Statuta o kaznama, posebno mogućnost izricanja doživotne kazne zatvora, koju ne poznaje hrvatsko zakonodavstvo.

Problem sa člankom 20. je u tome što zanemaruje 3. članak Ustavnog zakona. A tamo stoji da će Hrvatska »udovoljiti zahtjevu za suradnjom ili izvršenjem odluke Suda ako je zahtjev ili odluka utemeljena na odgovarajućim odredbama Statuta i Pravila o postupku i dokazima i ako nije u suprotnosti s Ustavom RH«.

Za predlagače promjena iz HDZ-a neustavno je svoditi nacionalni sud na ovjeritelja osobe optuženika i čitanje kaznene tablice iz Statuta, bez prava na provjeru ustavne sukladnosti optužnice i nacionalnog Ustava.

Zato se prijedlogom izmjena nadležnom sudu omogućava da udovolji zahtjevu za predaju okrivljenika Haagu tek kad se utvrdi osnovanost sumnje da je optuženi i počinitelj djela, odnosno da je djelo za koje mu se sudi u vrijeme počinjenja bilo opisano u kaznenim zakonima Hrvatske.

Zahtjev za izručenjem će se rješenjem suda odbiti ako je okrivljeniku za isto djelo već pravomoćno presuđeno u Hrvatskoj, a zahtjev nije podnesen radi ponavljanja postupka u Haagu.

Odredba 24. članka, o kazni, u sadašnjem obliku ne udovoljava 29. članku Ustava. Bez obzira na status optuženika, okrivljenika ili osumnjičenika, tim se osobama Ustavom jamči da znaju prirodu i razloge optužbe, da dobiju vrijeme za pripremu obrane, te da imaju priliku provjeriti zakonitost dokaza na kojima se optužba temelji. Zato se predlaže da umjesto dosadašnjeg, 24. članak Ustavnog zakona sadržava odredbe sporazuma o izručenju koji u svakom pojedinom slučaju sastavljaju Vlada i Sud u Haagu. Među odredbama je bitna ona koja ograničava najvišu kaznu na 20 godina zatvora, kako to propisuje i hrvatski zakon.

U HDZ-u su uvjereni da bi ovim promjenama Hrvatska osmislila prije svega sadržaj suradnje s Međunarodnim sudom. Ne bi se ta suradnja, kao dosad, svodila na djelovanje Haaškog suda u Hrvatskoj, ustupanje kaznenog progona i postupka, uhićenje, pritvor i predaju okrivljenika Sudu. Suradnja bi bila ravnopravan odnos države i Suda, pri čemu su u postupku predaje okrivljenika podjednako propisani i uvjeti kad se tom zahtjevu udovoljava, kao i oni kad se zahtjev odbija. S naglaskom da u slučaju odbijenice to ne znači prekid suradnje ili napetost u odnosima sa Sudom, a sasvim isključuje političku prijetnju sankcijama.

S druge strane, prijedlog promjena implicira zaštitu digniteta hrvatskih ustavnih normi, domaćih sudova i cjelokupnog pravosuđa kao ravnopravnog partnera Haaškom sudu, kao i ravnopravnost državnih zakona s propisima prema kojima Haaški sud postupa.

Slaba strana ovoga prijedloga je u činjenici da je ustavni zakon na snazi od 1996. godine i da se prema njemu postupalo u dva ranija slučaja izručenja koja, među ostalim, spominje i sadržaj prijedloga. Iz dosadašnje prakse, pa i nekih posljednjih haaških izjava, razvidno je da Sud ustraje na nastavku dosadašnje prakse i da njenu eventualnu promjenu vezuje isključivo uz »slučaj Bobetko«. Nadalje, s istoga se mjesta – spominjanjem »slučaja Gotovina« kao kamena spoticanja u odnosima Hrvatske i Haaga – očituje nespremnost da se mogući presedan »Bobetko« pretvori u platformu za reviziju ranije podignutih i prihvaćenih optužnica (Gotovina, Ademi).

Nadalje, klauzula u prijedlogu HDZ-a da najviša dosuđena kazna zatvora ne smije prijeći 20 godina, jer tako je to u nacionalnom zakonodavstvu propisano, uskoro bi mogla postati promašajem. Naime, u pripremi su promjene kaznenog zakona prema kojem bi se, uz dugogodišnji zatvor, mogla izreći i kazna doživotnog zatvora.

Vlado Rajić