Prvo, da ne razumiju što im se govori, možda ne razumiju ni ozbiljnost situacije, Račan i društvo pokazuju svojim ponašanjem. Haški je sud već u travnju informirao Vladu da će joj uskoro stići optužnica protiv Bobetka. Ništa nije poduzeto. Prije tjedan dana znalo se da EU sprema prosvjednu notu. Vladi su već poznati i naredni koraci međunarodne zajednice. Premijer je, tvrde pouzdani izvori, direktno upozoren da neke zemlje razmišljaju o usporavanju ratifikacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU, zna se da Carla del Ponte potkraj mjeseca podnosi izvještaj Vijeću sigurnosti, potom se mogu očekivati i sankcije. Na sve to Račan izražava duboko uvjerenje da će pronaći rješenje koje će »zadovoljiti sve strane«, a iz Vlade istodobno puštaju glasine da će ishoditi kompromis s Haškim sudom kako bi se Bobetko o optužnici izjasnio u Zagrebu. Ne samo da stalno serviraju svoje krive procjene, nego iz Banskih dvora, štoviše, javnost uporno kapacitiraju poluistinama i lažima.

Drugo, Vlada se u slučaju Bobetko od prvog trenutka krivo postavila. Nepotrebno je ušla u sporove koje ne može dobiti, nije inzistirala na činjenicama koje joj objektivno mogu biti od koristi. Umjesto otvaranja spora s Haškim sudom, trebalo je otpočetka tražiti da Bobetkov tretman bude sukladan njegovim godinama i zdravstvenom stanju. U tom slučaju možda se i moglo ishoditi da se optuženik ispita u Zagrebu. Sada je to teško očekivati. Jer je u međuvremenu Vlada počinila mnogo krivih koraka, koji joj umanjuju vjerodostojnost pred Haškim sudom i međunarodnom zajednicom – od pokušaja da hašku optužnicu sama, ili uz pomoć Ustavnog suda, ospori i sruši, preko nebuloznih ideja da se od Vijeća sigurnosti traži izglasavanje neke vrste deklaracije o Domovinskom ratu, do otvaranja debata u kojima je Račan, svojim domoljubnim istrčavanjem na barikade, raznježio čak i Maju Freundlich.

Treće, krajnje je problematičan sastav saveznika koje je Vlada u ovoj stvari izabrala, tražila je partnerstva na krivoj strani i krivim sredstvima. Svojim izjavama i držanjem pomogla je da se u javnosti ponovo raspire antihaška raspoloženja; pokušavajući pacificirati desničarske udare preuzela je retoriku i rezon čondićevaca. Povrh svega, Račan je od predstavnika međunarodnih institucija i inozemnih diplomata tražio da ga podrže u praktičnom opstruiranju Haškog suda, a taj je skandalozni zahtjev argumentirao tvrdnjom kako će, ne bude li po njegovom, Hrvatskom ovladati desnica koja će Haagu otkazati svaku suradnju i Hrvatsku odvesti u izolaciju.

Na žalost, u slučaju Bobetko ukupna se politička klasa pokazuje krajnje nedoraslom i poput gusaka u magli, u svojevrsnom maršu bespućima povijesne neozbiljnosti. Od HDZ-a koji autistički dokazuje da će crescendo u Saboru kontra Haškog suda pomoći Hrvatskoj, do Dražena Budiše koji tvrdi da demarš Europske unije ne podcjenjuje ali, kaže, Hrvatska mora putem kojim je krenula, bez obzira na posljedice i cijenu. Čitateljima ostavljamo da zaključe jesu li nesposobni ili su samo beskrajno neodgovorni.