Slobodna Dalmacija: 14. 10. 2002.
DOBROSLAV PARAGA, PREDSJEDNIK HSP-a 1861 ODGOVARA NOVOM ŠEFU ZATVORA U SPLITU
Opet komunistički mrak
U vrijeme
dok je Mirko Bistrović bio načelnik službe osiguranja u Lepoglavi, nad hrvatskim i albanskim političkim zatvorenicima provođeni su užasavajući postupciSlobodna Dalmacija od 6. rujna objavila je u rubrici Teme dana moje reagiranje na vijest da je Mirka Bistrovića imenovala ministrica pravosuđa Antičević-Marinović novim upraviteljem zatvora na Bilicama u Splitu. Uz moje reagiranje objavljen je i poduži razgovor s prozvanim Bistrovićem koji poriče da je Paragu ili bilo koga tukao u zatvoru, kao da je o tome u mojem reagiranju uopće bilo riječi i kao da se nečovječna i bestijalna zlostavljanja i postupanja ogledaju samo u premlaćivanju zatvorenika.
Premlaćivanje Albanaca
Bistrović u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju sam sebe želi učiniti simpatičnim, tvrdeći da ispada da je Goebbels za njega bio početnik i malo dijete, izjavljuje da se ne sjeća hrvatskog političkog zatvorenika Janjka Sarajlića kojeg je zlostavljao četiri godine u lepoglavskom zatvoru (zatvarao ga je u više navarata u samice, jednom prigodom 20 dana samo zbog napisane hrvatske himne na komadu papira u džepu), hvali se da je član HNS-a Vesne Pusić ...
Pobijam u cijelosti navode iz razgovora M. Bistrovića jer su usmjereni na skrivanje istine i nečovječnog tretmana nad zatvorenicima uopće, a posebice nad hrvatskim i albanskim političkim zatvorenicima u vrijeme dok je M. Bistrović bio načelnik službe osiguranja u najvećem hrvatskom zatvoru.
Međutim, tu svoju ulogu u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju nije spomenuo niti jednom jedinom riječi. Dužan sam isključivo radi hrvatske javnosti iznijeti neke od cijelog niza užasavajućih postupaka u Lepoglavi, koji u cijelosti demantiraju prozirne neistine M. Bistrovića da je za sve kriv sustav i da on ili njemu podređeni nisu nikoga zlostavljali niti tukli.
U veljači 1983. godine dolazi do brutalnog bezrazložnog premlaćivanja albanskog intelektualca Hilmija Muzaqija, osuđenog na 8 godina zatvora, nakon čega, u znak solidarnosti 40 albanskih političkih zatvorenika u Lepoglavi 12 dana štrajka glađu i odbija zatvorenički rad. Zatvoreniku Skenderu Berishi tom je prilikom zatvorska straža slomila ruku. Šukri Osaj, prisiljavan da potkazuje albanske političke zatvorenike u Lepoglavi, u siječnju 1982. godine u znak protesta skače sa zatvorskog tornja visokog 12,65 m prilikom čega je slomio obje noge i rebra.
Demiri Mendu dva puta pokušava izvršiti samoubojstvo jer mu zatvorska uprava Lepoglave odbija posjet djece budući da ne želi potkazivati političke zatvorenike.
Profesor engleskog jezika Din Ahmetaj biva zatvoren u rujnu 1983. godine sa mnom tri dana u samicu samo zato jer smo se pozdravili na zatvorskom krugu.
Više puta dogodilo se je masovno akutno trovanje hranom Albanaca u Lepoglavi zbog čega su mnogi u opasnosti za život bili prevoženi hitnim kolima u varaždinsku bolnicu
.Zbog pisanja žalbe albanskom političkom zatvoreniku Halitu Osmaniju, oba su zatvorena 20. srpnja 1984. godine na po 20 dana samice.
Represija nad Hrvatima išla toliko daleko da nas se je već kažnjavalo višetjednim samicama samo zbog naših zahtjeva za primanjem vjerskih sakramenata, literature ili običnih uskrsnih i božićnih čestitki. Uskraćivali su nam posjete, pakete s hranom itd.
Nekim hrvatskim političkim zatvorenicima (Tomo Dumančić, Stjepan Lugarec, A. Znaor i dr.) bilo je uskraćeno čak i elementarno pravo na adekvatno liječenje, te je to bio jedini razlog zašto su prva dvojica relativno mladi i umrli u Lepoglavi. Vlado Gotovac bio je iscrpljen i bolestan, bolovao je od kolapsa i problema s jetrom, ali nije imao čak ni pravo na bolovanje kada bi mu
pozlilo.Zbog pisanja predstavke tadašnjem Predsjedništvu Jugoslavije na Dan pobjede nad fašizmom 9. svibnja 1984. petnaest hrvatskih političkih zatvorenika stavljeno je u višemjesečne izolacije ili samice, bilo tučeno i batinano (Tonči Marinković iz Bola na Braču kolima hitne pomoći prebačen u varaždinsku bolnicu od nanesenih tjelesnih ozljeda glave).
Je li potrebno uopće napomenuti da za sva ovaj zlodjela do danas nitko u Hrvatskoj nije odgovarao, osim što si je zatvorski liječnik M. Stanković zvan Srbin s
am presudio skokom u smrt s prozora lepoglavske kaznionice 1990. godine.Treba naznačiti da je izvještaj Amnesty Internationala o zatvorenicima savjesti u ondašnjoj Jugoslaviji za 1985. godinu detaljno naveo ova i druga zlostavljanja hrvatskih i albanskih političkih zatvorenika u spomenutim hrvatskim kaznionicama.
Hitna ostavka
New York Times je u travnju 1986. godine napisao da su jugoslavenski zatvori i kazne za političke delikte najstroži od svih zemalja Istočne Europe.
Naglašavam da je i nedavno preminuli hrvatski kardinal Franjo Kuharić izazvao svjetsku senzaciju kada je za vrijeme uskrsne propovijedi 19. travnja 1987. godine progovorio o mučenjima i zlostavljanjima u lepoglavskoj kaznionici.
Na kraju, najnoviji potezi ministrice pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović oko imenovanja Bistrovića i drugih predstavljaju poziv na povratak u totalitarni mrak i strahovladu. Pozivam trenutačnu ministricu da odmah dade ostavku, odnosno da je njezin predsjednik smijeni kako se ne bih trebao obraćati Međunarodnoj amnestiji i drugim relevantnim međunarodnim činiteljima da ih spriječimo u restauraciji političkog terora.