Poštivanje procedure i društvenih pravila pretpostavka su svake demokracije odnosno prakticiranja sloboda. Od onih pojedinačnih i svakodnevnih do u nas kontroverznih medijskih, čiji razvoj priječe upravo loše napisana i od parlamenta potvrđena pravila. Naročito ona koja se tiču HRT-a, zapalog, ponajprije zbog lošeg zakona, u - otkako je televizije u Hrvata - najveću programsku agoniju. Stoga je u ime Vlade ministar kulture Antun Vujić najavio promjenu pisanih pravila koja su omogućila voluntarizam na Prisavlju.

I dok Vlada razmišlja što bi i kako trebalo u zakonu promijeniti, saborska zastupnica Vesna Škare Ožbolt stavila je u saborsku proceduru prijedlog Zakona o HRT-u, čija bi primjena omogućila i te kako potrebne radikalne promjene. Pravilima koja je predložila V. Škare u startu bi se onemogućio ustroj nekompetentnog programskog vijeća te, u završnici, odabir nekreativnih i organizacijski nesposobnih urednika. Do sada najboljim prijedlogom Zakona o HRT-u, onemogućio bi se prvo dualizam vlasti te antagonizam između upravljačke i uredničke strukture.

Uostalom, evo što predlaže Vesna Škare Ožbolt. HRT, podijeljen na Hrvatski radio i Hrvatsku televiziju, ne bi više bio javna ustanova već trgovačko društvo, koje bi imalo mogućnosti s komercijalnim televizijama (uz Novu TV uskoro bi se trebala pojaviti još jedna televizija s nacionalnom koncesijom) u ravnopravniju bitku za najkvalitetnije ljude. HR-u i HTV-u bi, kao nekad, administrativno-financijske poslove obavljale tzv. zajedničke službe. I Radio i Televizija imali bi, naravno, zasebne blagajne, te bi dijelili - u omjeru koji je predmet temeljite analize - pretplatu.

HTV-ovo (istovjetan se organizacijski model predviđa i za HR) bi središnje, odnosno, najviše tijelo bilo programsko vijeće u kojemu bi sjedilo devet (9) uglednih, u medije upućenih stručnjaka (koji nisu izravno upleteni u politiku). A njih bi nakon javnog natječaja (koji bi provela posebna komisija u Ministarstvu kulture) potvrdio Sabor tročetvrtinskom većinom. Programsko bi vijeće, pak, također na temelju natječaja, zatim imenovalo generalnog direktora, koji postavlja - opet na temelju natječaja - dva programska direktora. Jednog za Prvi, a drugog za Drugi HTV-ov program. Programske direktore, na prijedlog generalnog direktora, potvrđuje Programsko vijeće. Dakle, generalni je direktor odgovoran za cjelinu, i za financijsko poslovanje, i za ono što će HTV emitirati u svojemu programu, s tim da se nakon izbora programskih direktora nema pravo izravno miješati u uređivanje programa.