Čudne su vrste mora po kojima brodi vladajuća koalicija, baš kao što su od čudna materijala napravljeni brodovi na kojima plove. Dok su u koaliciji, primjerice, uvjereni kako na fregati koju bi se od milja dalo nazvati "General Bobetko" brode idealnim kursom, prkoseći vjetrovima svake vrste, na topovnjači koju bi se od dragosti dalo nazvati "Privatizacijska" još ovaj vikend se nije dalo ploviti. Štoviše, predsjednik HSS-a rezolutno je kazao - HSS nema namjeru šutjeti i biti u brodu koji tone - a brod vođen s dvije glave, četiri ruke i dvije različite koncepcije o prodaji općeg dobra danima je prijetio spektaklom od pucanja!

U subotu je, dakle, topovnjača tonula da bi se u ponedjeljak, nakon sastanka čelnih ljudi SDP-a i HSS-a na temu privatizacije, ne samo spasila od potonuća nego su se svi instrumenti u rukama zavađenih mornara naglo uskladili, upravo dovoljno da prvi od dvojice “kapetana” Tomčića i Račana, potpredsjednici Vlade Slavko Linić i Ante Simonić, kažu odlučno - SDP i HSS ne razlikuju se u stavovima o privatizaciji! Brod je zakrpan, a nije ušao ni u kakav škver, a sve u stilu one - što nas nije ubilo, može nas samo ojačati. Privatizacija “must go on” (i bez nesuđenog predsjednika Fonda Ante Markova), a crveno-zelena privatizacijska brazda zaorana je dublje nego ikada. A neuki novinari nakon višetjednog medijskog prepucavanja između HSS-a i SDP-a očekivali su barufu!?

U ponedjeljak, naime, HSS nije ultimativno inzistirao na mjestu predsjednika Fonda za privatizaciju niti mjestu predsjednika Upravnog odbora Fonda, a SDP-ov meštar svih privatizacijskih ceremonija Linić nije se s gnušanjem odbijao maknuti s čela Upravnog odbora, niti je bio nalik čovjeku koji je ljutito poručio partnerima da on, za razliku od lova na jeftine političke poene, radi. Novinari su sve krivo shvatili, i to da se privatizacija u nas odvija preko diskrecijskih prava pojedinaca, da privatizacija nije ništa bolja nego za HDZ-a koju puk opravdano drži pljačkom, da je HSS željan utjecaja, da SDP ne misli iz ruku ispustiti zlatnu koku, a ako je i ispusti, e onda će kukavičje jaje odgovornosti tutnuti pod HSS. Plotun do plotuna u meko privatizacijsko tkivo? Ma kakvi, samo normalan remont u zalog budućnosti i zajedništva prije svega!

No, nije svako novinarsko sljepilo ni za zlo, jer ostaje nakon svega barem iskreno Tomčićeva konstatacija ili onespokojavajuća istina da koalicija nakon dvije godine egzistiranja još uvijek nema strategiju privatizacije, makar je baš to pitanje na vrhu kace već dobrano ukiseljenih problema. Stoga se nakon naglog mira ne može nego dati za pravo onima koji tvrde kako je privatizacijsku buru u čaši vode valjalo dići samo zbog činjenice da je pred nama najprije izglasavanje državnog proračuna, a onda i izborna godina. Treba "užicati" koju kunu više za potrebe poljoprivrednika, a treba bogme i na vrijeme oprati ruke od krimena koji se privatizacija zove. A treba, makar da ljubavi tu odavno nema, pod svaku cijenu i izdržati do kraja, jer nitko ne želi biti novi "Budiša faktor", krivac kojeg će povijest pamtiti po raspadu uzdrmanog bratstva.