Vlada naziva špekulacijama informacije da Hrvatsku sustižu sankcije zbog odluke da u slučaju Bobetko kontrira Haškom sudu. Tvrdi da mediji stvaraju slučaj a da problem zapravo ne postoji. Eurointegracijski ministar izjavljuje da mu je sasvim svejedno što je London stopirao ratifikaciju dokumenta o pridruživanju Hrvatske Europskoj uniji. Mimica najavljuje da će Hrvatska sporazum provoditi te »nam u tome neće odmoći ako EU otkaže neke sastanke, zaoštri odnose s nama ili uspori ratifikaciju«. Visoki predstavnik vlasti tumači kako je pristanak Tribunala na osnivanje Žalbenog vijeća u slučaju Bobetko veliki uspjeh, koji pokazuje da su se prerano radovali smutljivci koji Hrvatskoj žele sankcije. »To je poruka onima u Hrvatskoj koji su nesretni što Hrvatska već nije dobila sankcije i koji su pisali pamflete o nesposobnoj i nestručnoj vlasti«, izjavio je Tomac.

Sve u svemu, vladajući manekeni lažnog optimizma cijelu Hrvatsku drže budalastom i glupom i smatraju da joj crno mogu prodavati pod bijelo. Mediji su im krivi jer ukazuju na činjenice, jer provaljuju njihove laži i obmane. Nesporna je činjenica da se Vlada u osporavanju i rušenju Bobetkove optužnice nasukala i da je Hrvatsku dovela u situaciju u kakvoj je, što se njene međunarodne reputacije tiče, bila prije Trećeg siječnja. Sankcije još nisu proglašene, ali se pakiraju. Ministar Picula vratio se iz Pariza kući jer ga u Londonu nisu htjeli ni primiti. Iz Foreign Officea bez ikakve su zadrške Hrvatskoj poručili da će na slučaju Bobetko pokazati je li joj mjesto u Europi ili nije: Možete se ravnati po europskim standardima ili možete živjeti izvan europske zajednice, upozorili su.

Vlada će vjerojatno i odgovor Ustavnog suda tumačiti kao svoj veliki uspjeh, podmećući pod tepih činjenicu da je umjesto ocjene ustavnosti Bobetkove optužnice, što je najavljivala da će tražiti, na koncu Ustavnom sudu proslijedila nekakvu »inicijativu za davanje mišljenja« o ustavnopravnom aspektu oslobodilačkih akcija, uključujući i onu u Medačkom džepu. Naravno, odgovor ne može biti drugačiji nego da je oslobađanje zemlje bilo legalno i legitimno, ali to nitko, pa ni Haški sud, nikada nije ni osporavao.

Tko je onda potencijalni profiter takva Vladina ponašanja, kome bi ono moglo koristiti? Račan je nedavno rekao da mu je cilj traženje rješenja »koje će zadovoljiti i Vladu, i generala Bobetka, i međunarodnu zajednicu«. Jedan analitičar lucidno primjećuje da je izbor onih koje premijer smatra potrebnim »zadovoljiti« vrlo zanimljiv. Spominje svoju Vladu, ali ne i hrvatske građane. Spominje generala Bobetka, ali ne i žrtve zločina, kojima se u tri tjedna, koliko se hrvatska javnost pjeni oko optužnice za Medački džep, još nitko nije sjetio odati pijetet. Spominje međunarodnu zajednicu, ali ne i pravdu. Sve što Račan čini, inače a i u slučaju Bobetko, sračunato je na samo jedan cilj – da se pomogne vlastitom opstanku na vlasti.