Vjesnik: 17. 10. 2002.
Ne stoji samo »slučaj Bobetko« na putu ulaska Hrvatske u EU
Dva mjeseca prije summita EU-a u Kopenhagenu, Hrvatska nije u
spjela ispuniti ni jedan politički uvjet koji je određen onoga trenutka kada je Hrvatska potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju / Izuzmu li se haaški problemi, Hrvatska se sedam godina muči s promjenama Ustavnog zakona o pravima manjima - donošenje tog zakona olakšalo bi međunarodni položaj Hrvatske, jer ostale uvjete, poput ubrzavanja povratka izbjeglica, nije moguće ispuniti preko noćiZAGREB, 16. listopada – Hrvatski problemi u odnosu s Haaškim sudom, nakon što je optužen umirovljeni general Janko Bobetko, prvi su put nakon dvije godine reforme koalicijske vlasti u pitanje doveli hrvatsko približavanje punopravnom članstvu u Europskoj uniji. Taj cilj, zajedno s planom za što skoriji ulazak u NATO, Vlada je postavila kao prioritet.
No, iako se o suradnji s Haagom govori kao o jednoj od najvažnijih međunarodnih obveza, uspješno rješavanje tog spora nije ni izdaleka dovoljno da Europska komisija u izvješću o napretku u Hrvatskoj – koje će objaviti u prvoj polovici iduće godine – da dovoljno dobru ocjenu koja će Hrvatsku kvalificirati kao ozbiljnog kandidata za EU.
S druge strane, ne bude li problem s Haaškim sudom prevladan, zaprijetit će još snažnije: Hrvatska bi mogla biti institucionalno zaustavljena, zamrzavanjem ratifikacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), što bi na dulje vrijeme usporilo perspektivu razvoja zemlje. Zato, navode strani diplomati, formalne sankcije uopće nije potrebno uvoditi.
Dva mjeseca prije summita EU-a u Kopenhagenu, Hrvatska nije uspjela ispuniti ni jedan politički uvjet koji je određen onoga trenutka kada je Hrvatska potpisala SSP.
Politički uvjeti za Hrvatsku svode se na pet ključnih točaka.
Prvo, neupitna je suradnja s Haaškim sudom i zemljama u regiji.
Drugo, reforma hrvatskog pravosuđa je najhitnija obveza o kojoj ovisi i procesuiranje osumnjičenih za ratne zločine i suradnja s Haaškim sudom.
Treće, Hrvatska je već trebala promijeniti Ustavni zakon o pravima manjina.
Četvrto, hitno treba usvojiti potrebne zakone koji će HRT pretvoriti u istinsku javnu televiziju, bez mogućnosti političkog pritiska na njen rad.
Peto, valja ukinuti sve zakonske prepreke koje se tiču povrata izbjeglica, ubrzati proces povratka imovine i riješiti pitanje stanarskog prava.
Suradnja s Haaškim sudom, trenutno najproblematičnija točka odnosa Hrvatske i međunarodne zajednice, kratkoročno može Hrvatskoj donijeti velike probleme, ponajprije u napredovanju prema punopravnom članstvu u Europskoj uniji.
Već započeti trend usporavanja ratifikacije europskog sporazuma u završnici bi mogao donijeti usporavanje formalnog približavanja Hrvatske EU, a u scenariju otvorene svađe s Haaškim sudom, odnosno neispunjavanja njegovih odluka, i gubljenje integracijskog ritma. I to u situaciji kada hrvatska vlada vrlo skoro, već sljedeće godine, namjerava uručiti službenu kandidaturu za punopravno članstvo u EU.
Izuzmu li se haaški problemi, Hrvatska se punih sedam godina muči s promjenama Ustavnog zakona o pravima manjima. Međunarodni su predstavnici od početka koalicijske pobjede na izborima 2000. godine dali snažnu konkretnu potporu reformskim snagama u Hrvatskoj čija je zadaća bila iznijeti na plećima sve teške i bolne zahvate u tranzicijskoj zemlji, izašloj iz poluautoritativnog režima.
No, ni nakon dvije godine vlast nije pokazala političku volju za donošenjem tog zakona, pa se u posljednjoj varijanti očekuje da bi zakon mogao biti donesen do kraja ove godine. Donošenje tog promijenjenog zakona uvelike bi olakšalo međunarodni položaj Hrvatske, jer ostale uvjete – poput ubrzavanja povratka izbjeglica – nije moguće ispuniti preko noći.
Ipak, međunarodni predstavnici zamjeraju hrvatskim vlastima preslab angažman i kad je riječ o tom pitanju, iz čega se već počinje iščitavati nedostatak političke volje. Sporost pri rješavanju problema, poput onih koji su zaposjeli više kuća, te oklijevanje da se izbace ljudi koji su ilegalno zaposjeli tuđu imovinu, što onemogućava povratak, međunarodni predstavnici smatraju velikim nedostatkom u funkcioniranju pravne države. Lokalne vlasti, naime, često ne ispunjavaju zapovijedi koje dolaze iz Vlade.
Zaključi li se da je proces povratka izbjeglica i njihove imovine uzrokovan nedostatkom političke volje i takva se formulacija nađe u izvješću Europske komisije, teško se može očekivati pozitivno mišljenje Europske komisije o hrvatskoj kandidaturi za ulazak u punopravno članstvo EU-a.
Hrvatski ministar za europske integracije Neven Mimica hrvatsku je vladu – i prije nego što je podignuta optužnica protiv Bobetka – upozorio da bi, ne bude li Hrvatska u stanju do kraja ove godine ispuniti političke uvjete, planirano upućivanje zahtjeva za punopravno članstvo moglo biti zaboravljeno u nekoj bruxelleskoj ladici, s nesigurnim ishodom o tome kada će Hrvatska biti pozvana u europski klub.
Suradnja u regiji, osim neriješenih problema sa Slovenijom, ne bi trebala biti problem, jer su pozitivne ocjene zarađene zbog vrlo uspješnih pregovora s Jugoslavijom o Prevlaci, kao i uspješno završeni granični pregovori s BiH o Hrvatskoj Kostajnici.
Potpisavši Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, Hrvatska se obvezala potpuno prihvatiti EU-ova pravila i propise, dakle zakonodavstvo. Zato će, od razmišljanja voli li Bruxelles više Račana ili Sanadera, mnogo važniji biti »tehnički« pregled Europske komisije što je dosad učinjeno na prihvaćanju uvjeta i standarda na koje se Hrvatska obvezala.
Zbog svega navedenog, jasno je da je uspjeh Vladina zahtjeva za ulazak u EU neizvjestan. Hrvatskoj vladi, naglašavaju EU-diplomati, EU ne bi trebao biti cilj, nego sredstvo.
Odluka o ulasku u EU političke je naravi. No čak i zemlje koje ne žele u tu integraciju moraju usvojiti europske kriterije i standarde, ako žele biti uspješnim dijelom međunarodne zajednice koja poštuje temelje pravne države. Švicarska, primjerice, formalno nije članica EU-a, no s EU-om
je potpisala niz sporazuma pa u dobroj mjeri funkcionira kao svaka EU-država.Bruno Lopandić