Slobodna Dalmacija: 17. 10. 2002.

PROBNI BALON UZBUNA NA LIJEVICI I DESNICI

Strah od Mesićeve liste

Unatoč negativnim reakcijama i demantijima najave da je predsjednik spreman podržati nestranačku listu na izborima, ta priča nije bez uporišta u stvarnosti

Piše: Tomislav KLAUŠKI

Probni balon je pušten i otrovne strelice ispaljene su sa svih strana. Uglavnom negativne reakcije na najavu kako je predsjednik Stjepan Mesić spreman podržati nestranačku listu za predstojeće izbore, pokazuje da takva mogućnost plaši podjednako vladajuće i opozicijske stranke.

Dužnosnici bliski Hrvatskoj narodnoj stranci, iz koje je Mesić formalno istupio, ali s njome blisko surađuje, s indignacijom odbijaju tu mogućnost, tvrdeći čak kako ona nema veze sa zdravim razumom. Mesićev savjetnik za unutarnju politiku Igor Dekanić odlučno ističe kako Predsjednik sigurno neće podržati tu nestranačku listu. I drugi savjetnici na Pantovčaku tvrde kako su te najave iz krugova bliskih Mesiću potpuno promašene.

Neki dužnosnici iz vladajućih stranaka takvu su inicijativu nazvali čak i podcjenjivanjem predsjednika države, spekulacijama protiv Vlade i protiv Mesića.

Ipak, takva priča živi već nekoliko mjeseci. U nekim novinarskim krugovima Mesić je takvu ideju progurao još prije ljeta, pa su pojedini tjednici čak sastavljali novu Vladu i kandidirali novog premijera. Čini se da je tijekom ljeta plan o aktivnijem Mesićevom angažmanu u domaćoj politici dobio čvršće obrise. Kao što je Slobodna pisala, radi se o tome da je Mesić «spreman podržati» neku nestranačku listu te da je inicijativa još u fazi planiranja i čekanja povoljnog trenutka da se ona objavi.

«Znate, ova me inicijativa podsjeća na onu staru narodnu 'Džilitnu se i ne pogodi cilja'. Ova akcija mora se dobro isplanirati i kad se jednom pokrene, ne smije omanuti», rekao nam je jedan ugledni ekonomist čije se ime često spominjalo u krugu nestranačkih stručnjaka.

Nepovoljne reakcije na najavu Mesićeve inicijative jasno demonstriraju strah od njegovog sve snažnijeg utjecaja na domaćoj političkoj sceni, naročito u trenucima velikih napetosti, kao što su umirovljenje generala ili prkošenje prevladavajućem stavu da generala Bobetka ne treba izručiti Haagu. Upravo zato, inicijativa se drži čvrsto u tajnosti i ova nedavna najava bilo je tek opipavanje pulsa javnosti.

Jer, pokretači su svjesni da izlazak u javnost mora biti pažljivo planiran i dobro tempiran. Zato su se Mesićevi savjetnici našli u čudu, zato bivši Mesićevi stranački kolege tako žestoko reagiraju na najavu da bi Mesić mogao kapitalizirati svoju popularnost u sloju građana razočaranih ponašanjem aktualne vlasti, budući da su upravo oni računali na njegovu potporu. No, Mesić ispravno zaključuje da su hrvatske političke stranke potrošene i da je vrijeme za nove, svježe ideje. Čini se da se jedna takva rodila tijekom njegova ljetovanja na Hvaru.