Saborska rasprava o (dopunskom) izvješću Upravnog vijeća HRT-a dokazala je kako tek malen broj parlamentaraca poznaje ustroj, nadležnosti i kompetencije na (budućoj) javnoj televiziji, ili im se fućka za dnevni red. Iako su predsjednik Upravnog vijeća Miljenko Jelača i ravnatelj Mirko Galić govorili o razlozima zbog kojih kasni razdvajanje Radija od Televizije, odnosno, poslovnim rezultatima, zastupnike je jedino zanimao program. Onaj segment HRT-a na koji, po važećem zakonu, ni Jelača, ni Galić ne smiju imati, niti, čini mi se, imaju utjecaj. Mada se s analizama i primjedbama koje su se čule u sabornici nije teško složiti te iako ohrabruje upućenost u program HTV-a, zastupnicima treba ponoviti riječi koje je Špiro Guberina uputio legendarnom Fabijanu Šovagoviću: »Pogodija si predstavu, ali falija si čin!«

Trebalo je, prije svega, raspravljati o vlastitim, dakle, zastupničkim grijesima. O nonšalanciji zbog koje danas - u pravu je Jadranka Kosor - HRT djeluje protuzakonito. Kako očekivati da se zakona pridržavaju građani, kad Sabor, najviše državno, k tome još i zakonodavno tijelu (iznad kojeg je, govorili su svojedobno HDZ-ovci, samo Bog) gazi vlastite zakone. I zbog toga se nitko o zastupnika čak i ne pospe pepelom po glavi. Osim iznimaka poput Nenada Stazića, nikoga nije posebno zaintrigirala činjenica da HRT napokon posluje ne samo bez gubitka već i s polugodišnjim profitom od stotinjak milijuna kuna. Istina, država je, odlukom da program i Radija i Televizije nije roba, HRT-u oprostila plaćanje PDV-a, pa je i to jedan od razloga ne male zarede. No, Galić je u Saboru ustvrdio kako je i prihod od marketinga u posljednje dvije godine udvostručen.

To i jest i nije dobro. Jest zato što je HRT konačno stao na vlastite noge, te ga država ne treba sanirati, a loše je što se Hrvatska televizija ponaša poput komercijalnih televizija, kojima novim pravilima treba omogućiti preživljavanje. Bilo bi daleko zdravije, unosnije i optimističnije da HTV zaradi na prodaji programa - kako reče Stazić - više nego na marketingu. Zašto? Zato što bi to značilo da je domaća televizijska produkcija na europskom, odnosno, svjetskom nivou te da je u velikoj predsnosti pred komercijalnim televizijama upravo programom od nacionalne važnosti i vrijednosti. Danas nije tako.

I, čime to političari nisu zadovoljni u programu HTV-a? Zna se, svojom zastupljenošću. Misle da ih je malo, a ja mislim da ih je debelo previše. Ni opozcija ni pozicija nije zadovoljna Vijećem HRT-a. Malo tko spori da je odluka o formalnom izgnanstvu političara iz Vijeća dobra, ali gotovo je svima jasno da time nije nestao utjecaj politike na program. Anti Kovačeviću smeta što u Vijeću sjede članovi Alijanse za treću Hrvatsku a Nenadu Staziću što je HRT prvi put došao pod kontrolu one politike koja nikad nije dobila potvrdu ni na kakvim izborima.

Vesnu Škare Ožbolt zanimalo je kako to da promocija studenata Evangeličkog fakulteta u Osijeku, čiji je dekan član Vijeća, može biti tema Dnevnika, a proslava 140 godina Hrvatskih željeznica ne može?! Lako. Na taj se način podilazi članovima Vijeća i kupuju, posredno, urednička mjesta. U pravu je i Zlatko Karmarić tvrdnjom da upravo saborska rasprava pokazuje koliko je političarima televizija važna igračka. No, političari su od te igračke maknuli prste, prepustivši je onima kojima je do javnosti stalo kao do lanjskoga snijega.