Vjesnik: 18. 10. 2002.

Kad će se Ustavni sud očitovati o Vladinoj inicijativi u vezi s akcijom »Medački džep«?

Vlada je od Ustavnog suda zatražila mišljenje o zakonitosti i ustavnosti vojnoredarstvene akcije »Medački džep« i o pravnom značenju tvrdnji iz optužnice protiv generala Bobetka, da je akcija bila planirana tako da njeni rezultati budu etničko čišćenje i zločini protiv civilnog stanovništva

ZAGREB, 17. listopada – U vezi s haaškom optužnicom protiv bivšeg načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske generala Janka Bobetka, pomalo je u sjenu pala Vladina inicijativa Ustavnom sudu, od kojeg je zatraženo mišljenje o zakonitosti i ustavnosti vojnoredarstvene akcije »Medački džep« i o pravnom značenju tvrdnji iz optužnice protiv generala Bobetka, da je akcija bila planirana tako da njeni rezultati budu etničko čišćenje i zločini protiv civilnog stanovništva.

Vladinoj su inicijativi prethodili zaključci Hrvatskog sabora, usvojeni jednoglasno, kojima joj je dana potpora u pokretanju pravnog spora s Haagom, ali je njima na pravno dvojben način od Ustavnog suda zatraženo da u »žurnom postupku« da mišljenje o ustavnosti »dijela ili cijele optužnice protiv generala Bobetka«.

Stoga je Vlada od Ustavnog suda, umjesto o samoj optužnici, zatražila mišljenje o karakteru hrvatskih oslobodilačkih akcija, dakle i one pokrenute u Medačkom džepu.

Predsjednik Ustavnog suda Smiljko Sokol prije nekoliko je dana potvrdio da je Vladina inicijativa upućena sucu izvjestitelju, koji će pripremiti prijedlog mišljenja o njoj, ali je odbio reći njegovo ime.

Kako Vlada nije određivala rokove do kada bi Ustavni sud trebao dati mišljenje, predsjednik Ustavnog suda je samo kazao da tom tijelu nitko ni ne može nametati rokove u kojima bi neki predmet morao riješiti, ali da će se »voditi računa o važnosti predmeta«.

Iako sadržaj Vladine inicijative službeno nije objavljen, u »Slobodnoj Dalmaciji« (16. listopada, str. 3) pojavili su se dijelovi tog dokumenta, odakle prenosimo dva ključna Vladina pitanja Ustavnom sudu.

Prvo, je li »akcija koju su Oružane snage RH provele na dijelu okupiranog teritorija, dakle akcija Medački džep, bila u suprotnosti sa zadaćama, ovlastima i obvezama Oružanih snaga RH, utvrđenih Ustavom RH i ustavnopravnim poretkom RH?«

Drugo, »kakvo je pravno značenje, posebno ustavnopravno gledajući, tvrdnje da su zločini protiv čovječnosti bili dio rasprostranjenog ili sustavnog napada na civilno stanovništvo u Medačkom džepu od strane Oružanih snaga RH, posebno zbog činjenice da se za najvišeg dužnosnika u zapovjednom lancu, načelnika Glavnog stožera, tvrdi da je prije, u tijeku i nakon akcije planirao, poticao, naredio, počinio ili na druge načine pomagao i podržao planiranje, pripremu ili izvršenje progona srpskih civila iz Medačkog džepa na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi«.

Kad je riječ o zakonitosti i ustavnosti vojnoredarstvene akcije »Medački džep«, valja podsjetiti da su u to vrijeme na okupiranim područjima Hrvatske bile snage UN-a (Unprofor) koje su imale zadatak teško oružje srpskih pobunjenika povući u skladišta, omogućiti povratak izbjeglih i prognanih i reintegrirati to područje u sastav Republike Hrvatske.

Umjesto toga, snage UN-a su gotovo mirno promatrale terorističke akcije srpske paravojske koja je, prema navodima Vlade, samo u razdoblju od 20. ožujka do 9. rujna 1993. stalnim topničkim napadima i drugim terorističkim akcijama napadala Gospić i okolna slobodna područja. U napadima je poginulo 13 osoba, 61 je ranjena, uništena je ili oštećena imovina velike vrijednosti, a registrirano je 2335 granata koje su pale na grad Gospić i okolicu.

Mišljenje o ustavnosti i zakonitosti oslobodilačke akcije »Medački džep« Ustavni sud dat će, može se pretpostaviti, pozivajući se i na prethodne odluke Ustavnog suda u vezi s pravnim pokušajima stvaranja srpske paradržave na dijelu Republike Hrvatske.

S tim u vezi zanimljivim se čine odluke Ustavnog suda počev od 1990. godine, kad je riječ o konstituiranju tzv. krajine. Tako je u kolovozu 1990. Ustavni sud tada SR Hrvatske donio odluku o poništenju i obustavi svih akata o osnivanju i konstituiranju Zajednice općina sjeverne Dalmacije i Like.

U »Narodnim novinama« od 31. prosinca 1990. je i odluka Ustavnog suda kojom se poništavaju i obustavljaju odluke Skupština općina Benkovac, Vojnić, Dvor... o usvajanju statuta »srpske autonomne oblasti krajina«.

Također, Ustavni sud 10. siječnja 1991. donosi odluku o poništenju odluka svih općina koje su pristupile tzv. SAO krajini. U ožujku iste godine, slična je odluka donesena i u vezi s općinom Pakrac. Valja podsjetiti da su prije odluke Hrvatskog sabora o proglašenju samostalnosti, 25. lipnja 1991., donesene odluke tzv. krajine o razdruživanju s Hrvatskom te o priključenju Srbiji.

Pregled tih odluka Ustavnog suda daje zapravo kronologiju iz koje je vidljivo kako se na određeni pravni način, a protivno tadašnjim hrvatskim zakonima i Ustavu (bilo onom iz 1974. bilo onom od 22. prosinca 1990.) pripremala secesija, odcjepljenje jednog dijela teritorija Republike Hrvatske.

Iza tih protupravnih odluka o stvaranju srpske paradržave u Hrvatskoj brzo su krenule srpske paravojne jedinice kojima se pridružila i JNA. Rezultat je bio okupacija gotovo trećine Hrvatske do kraja 1991. godine, progon nesrpskog stanovništva, te brojni logori i brutalni zločini, o čemu svjedoči i dosad pronađenih 139 masovnih grobnica.

Upravo s jednog dijela tog okupiranog područja 1993. godine srpske paravojne postrojbe su, stalnim granatiranjem, terorizirale stanovnike Gospića i okolnih naselja, zbog čega je i pokrenuta akcija »Medački džep«.

Ustavni sud će vjerojatno, ocjenjujući zakonitost i ustavnost te vojnoredarstvene akcije, pogledati i što je stajalo u određenim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a u vezi sa statusom okupiranih područja poznatim kao UNPA zone u dijelu koji se tiče teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske.

Primjerice, u jednoj od rezolucija Vijeća sigurnosti u vezi s Prevlakom, osim produljenja mandata promatračima UN-a, svojedobno je stajala i, kako danas proizlazi, ključna rečenica da to tijelo »još jednom potvrđuje svoje obveze glede cjelovitosti i teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske«.

Marko Barišić