Tako dugo dok hrvatski suci, istražitelji, tužitelji i odvjetnici budu punili novinske stupce i bili u mrtvoj trci s političarima tko će se od njih češće pojaviti na naslovnim stranicama dnevnika i tjednika, u radijskim i televizijskim emisijama, Hrvatska će biti neuređena, nesigurna i za svakojake nerede pogodna država. Nema Dnevnika, Meridijana, talk showa u kojima odvjetnici nisu »zvijezde«. Nije bilo dana da se Radovan Ortinsky - dok je izigravao Eliota Nessa - nije oglasio u nekom od medija. Dao je toliko intervjua i izjava da je pravo čudo da je mogao išta drugo i raditi. Anto Nobilo, Ćedo Prodanović i do neukusa politički obojen Bosiljko Mišetić postali su HTV-ov inventar. Češće su na ekranu od Tarika Filipovića, Barbare Kolar i Danijele Trbović Vlajki zajedno. O čemu govore? Lakše je nabrojati o čemu ne govore.

I Vladimir Gredelj, predsjednik hrvatskih sudaca, uživao je u gotovo estradnoj slavi, koja je - a i on sam s bezbroj kontroverznih intervjua - bacila sjenu na jedno (vani) časno zanimanje. Sjetite se samo što sve nije radio Milan Kranjec ne bi li mimo pravila, zakona, običaja i hijerarhije ostao na mjestu kojem ni po čemu nije dorastao. Kako si sudac jednog suda može dopustiti da ga iz ureda koji mu više ne pripada silom izbacuje pravosudna policija?!

Ide li na čast hrvatskom pravosuđu i pripadajućim cehovima način na koji odvjetnici pokušavaju politički instrumentalizirati »slučaj Bobetko«? Retorika odvjetnika i, primjerice, Drage Krpine i Andrije Hebrangan gotovo se ne razlikuje. Svi su oni, zapravo, ista politička klapa koja pjeva po unaprijed napisanim notama. Tako Krpina poručuje javnosti da je narod spreman i fizički braniti Janka Bobetka. Od koga? E, to nije rekao. Andrija Hebrang tu istu javnost podučava razlozima zbog kojih bolestan general odbija otići u bolnicu. Zbog čega? Straha od klopke. Čije? Ma, njihove, Krpinine i Hebrangove. Jer oni ga hrane strahom od domaćih i vanjskih neprijatelja, a odvjetničke zvijezde ništa ne poduzimaju da bi ga zaštitile od politikantskih manipulacija.

Nažalost, nad pravosuđem se nadvila, uz već prije nekoliko dana na ovome mjestu apsolvirani »slučaj Lozina«, još jedna tmurna sjena. Miloš Vojnović, jedan od najpoznatijih i najistaknutijih vođa velikosrpske pobune predložen je za suca - kojeg li licemjerja - u gradu Vukovaru. Za suca, dakle djelitelja pravde, predložen je čovjek kojeg je, zbog nepoštivanja hrvatskog pravnog poretka, hrvatski sud osudio na 12 godina zatvora. Kaznu, na žalost, nije odslužio zbog pod pritiskom međunarodne zajednice donesene amnestije. I taj bi isti Vojnović - koji se protiv prava i pravde borio puškom - trebao već sutra vedriti i oblačiti u hrvatskom pravosuđu?! Kako? Kome? Zašto? S kojim ljudskim i profesionalnim kvalitetama? Protiv te anticivilizacijske odluke ustale su jedino stradalničke udruge, čiji je bunt Vojnović okarakterizirao »diskreditiranjem čovjeka«!? Je li Vojnović svoju ljudskost dokazao pucnjima u državu u kojoj bi sad trebao dijeliti pravdu?!