Uspjeh tzv. nacionalnih stranaka na parlamentarnim izborima u Bosni i Hercegovini ipak nije tako blistav kako se moglo zaključiti iz prvih neslužbenih rezultata i reakcija, koje su neki nazvali povratkom u 1991. Nije tome »kriva« pošiljka glasačkih listića s nekih udaljenih birališta ni pogreška u prebrojavanju glasova, nego je riječ o tome da konačni odnos snaga u parlamentima (BiH, Federacije BiH i Republike Srpske) ponešto odudara od slike koja je formirana na temelju preliminarnih rezultata, ali i od onoga koji bi se dobio dosljednom primjenom pravila o izbornom pragu od tri posto, koji je propisan izbornim zakonom.

No, odlukom izbornog povjerenstva, koju su podržali međunarodni predstavnici u BiH, ono je primijenjeno samo pri raspodjeli izravnih mandata, ali ne i kod raspodjele kompenzacijskih mandata. Izbornim zakonom predviđeno je, naime, da se jedan dio (približno tri četvrtine) mandata u parlamentu raspodijeli izravno, sukladno rezultatu ostvarenom u izbornoj jedinici, a ostatak su kompenzacijski mandati koji se, primjenom odgovarajućih formula, dodjeljuju listama koje bi izravnom raspodjelom, sukladno rezultatima ostvarenim u izbornim jedinicama, dobile premali broj mjesta u odnosu na broj glasova koje su osvojile na razini čitava entiteta.

Odluka izbornog povjerenstava da se pri raspodjeli ovih mandata ne primijeni pravilo o izbornom pragu osigurala je simboličnu parlamentarnu zastupljenost velikom broju malih stranaka. Takvo tumačenje izbornog zakona, osim što umanjuje mogućnost za formiranje stabilne vladajuće koalicije, otvorilo je novu političku krizu u BiH: velike političke stranke, i to ne samo one koje se nazivaju nacionalnim nego i, primjerice, Stranka nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Partija demokratskog progresa (PDP), inzistiraju na tome da se iz raspodjele mandata isključe stranke koje nisu prešle izborni prag.

Najavljeni su javni prosvjedi i građanski neposluh, možda ponegdje bude bojkota pri konstituiranju vlasti, ali, s obzirom na to da izborna pravila i ovakvo njihovo tumačenje podupiru međunarodni predstavnici (možda bi čak bolje bilo reći da stoje iza njega), o ishodu spora gotovo da nema smisla dvojiti. Međunarodni predstavnici očito ni ovaj put - kao ni nakon prošlih izbora, kad su primjenom pravila o kompenzacijskim mandatima i ignoriranjem ustavnih odredbi na visoke parlamentarne dužnosti dospjeli i oni koji su na izborima jedva osvojili dvije-tri stotine glasova - neće žaliti truda da tzv. nacionalne stranke ostave što dalje od mjesta odlučivanja.

Možda će se jednom pokazati da su ovo bile korisne manipulacije, da su djelomične intervencije u volju birača bile korisne za održavanje unutarnje stabilnosti BiH. A već danas se može konstatirati da se pritom uvodi običaj - najblaže rečeno - neobičnog tumačenja temeljnih zakonskih akata.