Vjesnik: 22. 10. 2002.
Europska unija i Hrvatska: Haag je obveza za sve
Prevladao
je stav Danske i većine članica EU da je obveza svih zemalja, a ne samo jedne države, surađivati s Haagom. Zato su i zaključci Vijeća ministara naslovljeni »Suradnja sa Sudom«, a ne »Hrvatska« / Zagovornike strogog kursa prema Hrvatskoj većina je podsjetila da je Hrvatska jedina zemlja koja primjereno surađuje s Haagom / Više je slučajeva nesuradnje i drastičniji su na drugim adresama / Kako se tumači, Zagreb je dobio još mjesec dana do sljedećeg ministarskog sastanka / Izvori ističu da je to za ministre marginalno pitanje i da su imali prečih temaLUXEMBOURG, 21. listopada (Od Vjesnikove izvjestiteljice) - Suradnja s Haaškim sudom za ratne zločine obveza je za sve zemlje i strane u regiji bez obzira na njihove domaće zakone, a propuštanje pune suradnje ozbiljno će dovesti u pitanje daljnje približavanje Europskoj uniji, ponovilo je svoje znane i stare zaključke Vijeće ministara Europske unije.
Ti zaključci prihvaćeni su u ponedjeljak bez rasprave. Diplomatski izvori konstantno su nas uvjeravali da je to pitanje marginalno i u velikoj mjeri načelno jer se ponavlja ono što je već mnogo puta izrečeno.
Ministri su imali, ističu izvori, većih i prečih tema.
Prvi prijedlog o kojem je i Vjesnik izvještavao, dijelom je izmijenjen, prvo na sastanku ad hoc odbora za jugoistočnu Europu. Zatim su korekcije potvrđene na razini tijela stalnih predstavnika Unijinih članica pri EU, Corepera. Konačna varijanta zaključaka, prihvaćena u ponedjeljak popodne, više ne nosi naslov »Hrvatska«, već »Suradnja s Tribunalom«.
Razlika između prvog prijedloga i prihvaćenog teksta očita je već od samog naslova. Prema prvoj verziji teksta, ministri su trebali pozvati samo Hrvatsku na suradnju, ohrabriti je u tome i podsjetiti na posljedice nesuradnje.
Oko finalne verzije lomila su se koplja i interesi, uglavnom principi zato što su neke članice i njihovi predstavnici, pogotovo u ad hoc odboru za zapadni Balkan, ustrajali na tome da se Zagrebu ozbiljnije zaprijeti »jer ne smije biti dvostrukih mjerila«.Zagovornike strogog kursa prema Hrvatskoj većina je, pak, podsjetila na to da je Hrvatska zapravo jedina zemlja koja primjereno surađuje, te da u zadnjem spornom slučaju, koji je podigao toliko prašine, traje redovna pravna procedura uz korištenje raspoloživih legalnih instrumenata i s hrvatske i s Tribunalove strane. K tome - tako se zalagalo dansko predsjedništvo podržano većinom članica Europske unije - više je slučajeva nesuradnje i drastičniji su na drugim adresama, ne na zagrebačkoj.
Stoga su zaključci EU istaknuli da je suradnja s Haagom obveza svih zemalja i da je ta obveza uvjet svima, a ne samo jednoj državi, za njihovo daljnje integracijsko približavanje Uniji.
Ministri su takvim stavovima također izašli u susret kolegama iz resora unutarnjih poslova i pravosuđa koji su tražili njihovo izjašnjavanje o potrebi pune suradnje.
Što se Hrvatske tiče, ona ponovo može računati na »snažnu podršku« Unije kad je riječ o »punoj suradnji s Tribunalom«. To je, naravno, u nastavku garnirano ponovljenim podsjećanjem da je »poštivanje međunarodnog prava esencijalni element Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU i Hrvatske«.
Vijeće ministara u zaključcima je ublažilo oštrinu što, dakako, ne znači, a još se manje smije protumačiti kao nekakva promjena stava ili navala velikodušnosti i novog ra
zumijevanja za hrvatske probleme.Stavivši stvar na svoje mjesto, Unijini su političari jednostavno cijeloj toj priči dali objektivne okvire, te Haagu i Zagrebu prepustili nastavak dijaloga. No, svako izvlačenje Hrvatske od ispunjenja obveza koje je prihvatila i za koje obećava da će ih poštovati, EU će »honorirati« onako kako to predviđa bilateralni sporazum partnera, Bruxellesa i Zagreba. Dakle, koliko Haaga, toliko Europe.
Bruxelles i prijestolnice prihvatit će samo rezultate, ne lijepe riječi.
Zagreb je, kako se tumači, dobio još mjesec dana do idućeg redovnog ministarskog skupa do kada će konkretnim potezima - na ovu ili onu stranu - odlučiti želi li se vraćati u regiju (jer će Unija kazniti nepoštivanje ugovorne obveze), ili će nastaviti približavati se Uniji, pretoči li deklaracije, ugovore i obećanja u praksu u konkretnom »slučaju Bobetko«.
Lada Stipić-Niseteo