General Bobetko postao je talac svoje okoline i svojih političkih mentora, ali ne možemo dozvoliti da oni u svoje taoce pretvore i hrvatsku Vladu, pa i čitavu Hrvatsku – rezolutno je jučer novinarima ustvrdio hrvatski premijer Ivica Račan, dan prije dolaska haške tužiteljice Carle del Ponte u optuženom generalu nalazeći krivca za uznapredovalo antagoniziranje Hrvatske i Haškog suda. Da je u posljednjih mjesec dana Hrvatska postala talac slučaja Bobetko – više je nego evidentno. Ali tko je zemlju doveo u tu situaciju?

General Janko Bobetko, svakako. Njegovo odbijanje da postupi po zakonu, prizna nadležnost Haškog suda i primi optužnicu. Njegove izjave da živ u Haag neće. Neće čak ni u bolnicu, iako mu je hospitaliziranje prijeko potrebno. Račanovoj vladi, koja njegovo izručenje pokušava eskivirati, nije spreman ni mrvicu pomoći. Za takav je razvoj situacije kriva i njegova obitelj. Krivi su i njegovi politički prijatelji koji ga stalno guraju u radikalizam.

Ali Hrvatsku je taocem slučaja Bobetko učinio upravo premijer Ivica Račan i njegovi suradnici. Oni su dopustili da se jedna haška optužnica pretvori u nacionalni problem. Umjesto da, kako zakon nalaže, pristigli haški nalog puste u proceduru, Račan je ustvrdio da po njemu neće postupiti. Ulazeći u – navodno pravni, a de facto politički – spor s Haškim sudom kupovao je vrijeme, ali iluzija da će odluku moći beskrajno odlagati, uglavnom je već potrošena. Doveo je zemlju na rub međunarodne osude i izolacije. Populistički se postavio na čelo antihaškog pokreta, tako mu čak i Šeks priznaje da je u strategiji spram Haškog suda prihvatio sve ključne HDZ-ove zahtjeve.

Premijer zemlje, koja je u dubokoj ekonomskoj i socijalnoj krizi, već se mjesec dana bavi samo slučajem Bobetko, sve je drugo u državi stalo, kao da ništa drugo nije važno, redovito se sastaje s odvjetnicima i liječnicima optuženog generala. S ljutnjom u glasu on sada primjećuje da je »otići u bolnicu bolje nego dovoditi bolnicu u kuću«, napominjući da Bobetkov tretman otvara i problem »ravnopravnosti građana« u korištenju zdravstvene zaštite. Ali toga se sjetio tek nakon što je general iznevjerio dogovor da će pristati na bolničko liječenje. Tko je odobrio da se aparati iz bolnice prebace u privatni stan, mogu li i drugi bolesnici računati na takve pogodnosti? Naravno da ne: u klinici liječnika koji svakoga dana uredno obiđe Bobetka, bolesnici s teškim srčanim problemima prisiljeni su danima i satima čekati pregled.

Premijer nema pravo kad odgovornost za nastalu situaciju prebacuje samo na okolinu optuženog. Loša suradnja s generalom, na koju se jučer okomio, nije jedini a nije ni neočekivan problem. Činjenica da je Hrvatska postala taocem slučaja Bobetko, ide na dušu prije svega aktualnoj vladi. Račan je stvari postavio tako da je generalovo okružje sada u poziciji određivati igru i udarati ritam. Jednako je pogrešna njegova procjena da najnovija poruka Europske unije, u kojoj se sankcije za Hrvatsku izričito ne spominju, predstavlja veliki uspjeh njegove Vlade i potvrdu ispravnosti njenog držanja spram Haškog suda. Prije će biti da Europa Hrvatskoj daje još nešto vremena da se izbavi iz problema koji je sama sebi spakirala.

Energičnost koju je jučer pred novinarima odglumio, ide u red Račanovih »odlučno možda»-manevara. U stvari, bila je to tek predstava, pirueta za Carlu del Ponte, koja danas nabrijana stiže u Zagreb.