Vjesnik: 24. 10. 2002.

Dogodilo se čudo: Jakovčić i Đapić se slažu

BRANKO VUKŠIĆ

Jedan su »Forum« najavljivali, a neki drugi prikazali. Gosti Tihomira Ladišića trebali su biti - sugeriralo se u najavama - veleposlanici zemalja Europske Unije i ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Tonino Picula. Ali se te večeri niti jednog stranca ni svijećom nije moglo pronaći. Zašto? Zbog tematike i posjete koja se dogodila dvadesetk sati nakon »Foruma«. Naime, Ladišić je zamislio da diplomati odgovaraju na njegova pitanja o generalu Bobetku i, naravno, Haaškom sudu, te predvide što oni, odnosno, Hrvatska može očekivati dolaskom Carle del Ponte u Zagreb.

Pa, kakvi bi to bili diplomati koji - predviđaju, nagađaju i proriču?! Zato i nije čudo što je Bruxelles ambasadoru Europske Unije preporučio, ili, možda točnije, zabranio sudjelovanje u »Forumu«. Jer, što on može reći više od onoga što su samo dan ranije odlučili ministri vanjskih poslova EU?! Možda i može, ali ne smije. Gostovanje na HTV-u otkazao je, vjerojatno zbog identičnih razloga, i britanski veleposlanik te, što je također shvatljivo, predsjednik HDZ-a Ivo Sanader.

Zbog čega je Sanaderovo izbjegavanje »Foruma« razumljivo?

Pa, Sanader je u posljednjih nekoliko tjedana po nekoliko puta lupio šakom o stol i gromoglasno izrekao odlučno: »Možda!« I on poput veleposlanika EU nema više što dodati ranijim, u pravilu suprotnim stranačkim stavovima i potezima i glede Haaga a poglavito glede slučaja Bobetko.

Odustale su vrlo dobro zamijenili Vesna Škare Ožbolt, Ivan Jakovčić i Anto Đapić. Ta je ideološki šarolika ekipa političara pokazala visoki stupanj tolerancije, zavidnu političku kulturu te - ne biste vjerovali - gotovo identične stavove prema Haagu. I IDS, i SDP, i HSP, i DC za suradnju su s Haagom ali su - ponovio je nekoliko puta Jakovčić - protiv optužnica koje u sebi sadrže neprihvatljive političke sadržaje i poruke. Bilo je gotovo dirljivo slušati koliko Đapić hvali premijera Račana te kako se u suštini Jakovčić slaže s Đapićem. Čak i kad su izražavali dijametralno suprotna stajališta, ni u riječima, ni u tonu nije bilo ni natruha ideološke nesnošljivosti i isključivosti. Jakovčić i Đapić su se najviše sporili oko Račan-Mesićeve rečenice da Hrvatska ne može biti talac niti jednog pojedinca, ma kako bio - dodao je predsjednik IDS-a - zaslužan za stvaranje države. Đapić bi pristao i na sankcije samo da obrani principe, a Jakovčića upravo principi prema hrvatskome narodu, odnosno, biračkome tijelu priječe da olako prihvati i mogućnost sankcija koje bi Hrvatsku unazadile nekoliko desetljeća. Ne sviđa mi se ni olaka prijetnja sankcijama ali ni, s druge strane, olako odbacivanje sankcija kao nečeg irelevatnog. Jer, tvrdi Đapić, neće valjda Europa dopustiti da njezini kapitalisti ostanu bez lanaca dućana u Hrvatskoj. I u tome se, naravno, vara. Demantira ga praksa te način vođenja politike i Europske Unije i - posebice - Amerike od kako joj je na čelu Bush.

Pitanje: »Zbog čega Hrvatska nije sama procesuirala eventualne ratne zločine (primjerice) u Medačkom džepu?« ostalo je bez odgovora. Zašto? Zato što to pitanje Ladišić nije uputio predstavniku sadašnje vlasti Piculi te zato što se u studiju nije pojavio Sanader.