Carla del Ponte tresnula je službenom Zagrebu svoju prijetnju, lupila vratima i otišla. Hrvatska je doista u strašnim problemima. Sve su odluke u slučaju Bobetko napokon ne samo donesene, nego i jasno izgovorene. Premijer Račan odlučio je dan ranije da optužnica Carle del Ponte mora biti predana optuženome. Haaški sud odlučio je da će pokazati dobru volju i razmotriti hrvatske prigovore. Bobetko je odlučio je da neće ići u bolnicu. Međunarodna zajednica odlučila je da će, forme radi pričekati još toliko dok Žalbeno vijeće Haaškog suda raspravi o podnescima Hrvatske vlade. Branitelji i neformalni konzultanti Janka Bobetka odlučili su da general neće i ne treba primiti optužnicu. Član Hrvatske odvjetničke komore, Bobetkov advokat Petar Šale, odlučio je da za novine treba izjaviti kako sama činjenica da njegov branjenik ne želi primiti optužnicu pokazuje da on "nije kriv". Čondićev Stožer, i desnica od koje ta skupina prima instrukcije, odlučili su da je kucnuo čas i poslali su straže pred Bobetkovu kuću.

Ono jedino što je sada malo bolje nego tada jest da je javno mnijenje donekle promijenilo stavove o slučaju Bobetko. U prvom šoku nakon pojavljivanja optužnice, oko 85 posto građana u anketama se zaklinjalo da su spremni stati iza Bobetka i suprotstaviti se Haaškom sudu i pod cijenu sankcija. Uz jasnu pomoć predsjednika Mesića, uz argument čvrstih upozorenja iz inozemstva, te uz pomoć medija koji su pisali o okrutnosti zločina nad civilima u Medačkom džepu, Vlada je u međuvremenu uspjela sniziti taj postotak. Mnogi ljudi počeli su se opravdano pitati zbog čega Bobetko - na način koji bi podnijelo njegovo zdravlje - ne bi svoju nevinost branio pred Haaškim sudom. Odnosno, zbog čega bi se imalo unaprijed računati na to da se cijela Hrvatska treba pomiriti s teškim posljedicama da bi Bobetko ostao potpuno zaštićen. No, koliki je stvarno postotak osviještenih građana, to je vrlo veliki rebus na koji Vlada ne zna pravi odgovor. Upravo to pitanje bitno je sada, kad su sve pozicije posve nedvojbeno utvrđene, i kad, dapače počinje pravo vrenje: stožeraši su krenuli s akcijom smjenskog stražarenja oko generalove kuće, dio politički nezrele opozicije potpiruje oganj po cijenu potpune destabilizacije zemlje, Crkva šalje dvosmislene poruke, a državni vrh, logično, postaje vrlo, vrlo nervozan.

Kad bi je odnekud mogla dobiti, za daljnje poteze Vlade bila bi ključna ta informacija o raspoloženju naroda. Naime, bilo kako bilo, Račan mora pokrenuti predaju optužnice Bobetku ili će Hrvatska odmah dobiti sankcije. To je hod iznad provalije za svakoga, a osobito za ovu Vladu koja i u puno lakšim pitanjima pati od insuficijencije stavova, odlučnosti i državničke geste.

No, premda ne zna kako stvari stoje, Vlada ipak mora brzo donijeti neke odluke i po njima postupati. Kakve? I kakav bi bio njihov ishod? I jedno i drugo je u ovom trenutku potpuno neizvjesno. Račan je već rekao da iz ove situacije on osobno izlazi "il' sa štitom, il' na njemu", ali malo koga u ovoj situaciji više zanima premijerova osobna sudbina. S druge strane, opet je važno kako će on svoju glavu iznijeti iz afere Bobetko, jer ako na Bobetku i suradnji s Haagom padne Vlada, a pogotovo ako ekstremna desnica uspije isprovocirati nemire u zenlji, tada će to značiti da Hrvatska ide ravno u propast.

Prema tome, jedna od malobrojnih solucija koje ostaju Račanu jest da riskira i učiniti kako je najavio, a to znači da preda optužnicu optuženome i da pritom pokuša smanjiti kolateralne štete. No, takav izbor implicira da bi policija - kad s optužnicom krene generalu - morala prvo udaljiti stožeraše od Bobetkovih vrata da bi sebi napravila put. Malo je vjerojatno da bi se Račan odvažio na tako rizičan pothvat, kao što je malo vjerojatno da bi se Čondićevi stražari mirno sklonili.

Račanu bi sada mogla pomoći jedino opozicija, ali čak ni navodno europeizirani Sanader za to ne pokazuje ni mrvicu volje, naprotiv. Dan prije dolaska Carle del Ponte trezveno je nastupio samo Mate Granić, ali njegova stranka ionako je od beznačajnog utjecaja. Čak i kad bi Račan organizirao referendum, pa čak i kad bi ga dobio, ni to ne bi riješilo problem jer ekstremisti se ne vole podvrgavati institucionalnim sredstvima. Sto će, dakle, premijer učiniti i kako, za nas je potpuno nerazvidno. Čini se da Hrvatska ne može izbjeći sankcije.