Vjesnik: 25. 10. 2002.

Nadu ne mogu uliti potrošeni ljudi

BRANKO VUKŠIĆ

Najprije u »Meridijanu 16« slavodobitno - kao kad smo 1998. na Svjetskom prvenstvu dobili Nijemce - kažu da nas Carla del Ponte neće zbog neposluha prijaviti Ujedinjenim narodima, a samo nekoliko trenutaka kasnije čujemo da to i ne može. Glavna tužiteljica može nas jedino prijaviti, rekao je dr. Ivo Josipović, gost voditeljice i urednice Ive Gačić, predsjedniku Haaškog suda, a on - utvrdi li da su njezini argumenti na čvrstim nogama - ima pravo svojom intervencijom pokrenuti pred Vijećem sigurnosti kotač koji bi nas, korak po korak, uveo u međunarodnu izolaciju. Ipak taj licemjerni svijet, navikao na dvostruka mjerila - mala za velike, a velika za male -poštuje proceduru. I uvažava - dalo se naslutiti iz razgovora s dr. Josipovićem - situaciju u Hrvatskoj te (zdravstveno) stanje generala Janka Bobetka.

Nakon odlaska Carle del Ponte, odahnut će i javnost. Barem na nekoliko dana ili, u najboljem slučaju, tjedana. Odahnut će zbog dva razloga. Prvi je taj što međunarodna zajednica ipak primjećuje tko su dobri dečki, a tko loši, a drugi što je premijer Ivica Račan dokazao da je hrvatska politika, posebice Vlada i predsjednik Mesić, sposobna i u neravnopravnoj bitci s mnogo jačim suparnikom zabilježiti i pokoju pobjedu.

»Meridijan 16« napravio bi mnogo bolji posao da je uspio gledateljima prezentirati još desetak mišljenja, ali ne samo političara. Zašto o rezultatima pregovora svoj komentar ne bi dali, primjerice, uglednici kojima politika nije profesija? Loše je kad se javna televizija usredotoči samo na jednu, po mnogo čemu privilegiranu društvenu skupinu. Neotvaranjem ekrana gospodarstvenicima, znanstvenicima, umjetnicima, studentima i svima koji imaju što reći, podneblje u kojem živimo čini se još više klaustrofobičnim nego što jest.

Uostalom, i ne čudi što nacija pada u duge i za razvoj države pogubne depresije kad nam mediji, poglavito onaj najmoćniji, svaki dan sugeriraju da su naš jedini spas svi ti već odavno potrošeni ljudi. Umjesto da otvara ekran, HTV se - više nesvjesno nego svjesno, više iz neznanja nego iz namjere - stavlja u ulogu promotora političarske branše kojoj je, na kraju krajeva, često pojavljivanje pred kamerama medvjeđa usluga. Važno je zbog stanja duha nacije čuti i što misle mladi perspektivni poslovni ljudi, znanstvenici neopterećeni ideologijom, ljudi od formata neopterećeni politikantskim inženjerinzima.

Vidite, nije napravljena ni jedna emisija u kojoj bi se rastumačilo koliko loše zdravstveno stanje generala Bobetka utječe na poteze Haaškog suda. Mislav Bago je tek usput, u svom dobrom izvještaju o razgovorima premijera i glavne haaške tužiteljice, ustvrdio da Vlada zna kako je zdravstveno stanje takvo da se generala Bobetka ne može i ne smije predati Sudu. Tom su činjenicom - koju je, uostalom, neposredno potvrdila i tužiteljica - skinute i maske s lica svih onih koji se trude da general ne dobije svu potrebnu njegu na mjestu koje je za to i predviđeno.

Ako je tako - a jest - čemu onda sve to busanje o spremnosti da se general Bobetko brani do zadnje kapi krvi?! Čemu provokacija s jakim dečkima koji su se okupili oko generalova doma da bi, kako reče Bago, skupljali kestene?! Pritom još divlje. Dakle, trezvene analize još čekaju svoj prostor na HTV-u.