Slučaj Bobetko zakrilio je sav politički i društveni obzor Hrvatske, pa nije ni čudno da je najdramatičnija, ovih dana objavljena činjenica prošla gotovo nezapaženo. Riječ je o podatku, iz jednog istraživanja, da se dvije trećine mladih želi iseliti iz Hrvatske. Što da radi mladost u državi koja je mentalno okupirana prošlošću, a Vlada, umjesto da otvara perspektive, već više od mjesec dana lomi zemlju oko toga koliko se daleko može sukobljavati s međunarodnom zajednicom a da ne navuče sankcije.

Prema velikom istraživanju tjednika »Globus«, u četiri najveća hrvatska grada, Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, oko 70 posto mladih rado bi napustilo Hrvatsku. Više od trećine zauvijek bi za sobom zalupilo vrata. Najčešće zbog loših socijalnih prilika. U tri godine armija onih koji u Hrvatskoj ne vide perspektivu značajno je rasla, skoro za deset posto. Komentirajući te porazne podatke, sociolog Dražen Lalić podsjeća da je riječ o generaciji koja je na prošlim izborima Račanovu vlast dovela do pobjede. Danas su »Račanovi klinci« temeljito razočarani svojim izabranicima, nemaju vjeru u glavne društvene institucije, njihovo je raspoloženje u nokdaunu, mnogo poraznije nego prije tri godine. Da je riječ o generaciji koja se osjeća iznevjerenom, govori podatak da skoro četvrtina izražava svoju sklonost lijevoj političkoj opciji, ali bi za SDP glasalo mnogo manje. Ne vjeruju sadašnjoj vlasti, ali ni predstavnicima one bivše.

Prema nalazima istraživanja, mladi spadaju u bolji dio hrvatskog društva. Ali ne vide za što bi se mogli uhvatiti – najveći dio neće ili ne zna za koga glasati, među postojećim strankama ne vidi svoj izbor, iz općeg nepovjerenja u institucije izdvajaju tek Crkvu i predsjednika države. Prema listi onih koje biraju za osobe svoga povjerenja i poštovanja – Stipe Mesić, Ante Kostelić i Josip Bozanić – reklo bi se da mladi znaju prepoznati prave vrijednosti, ali takvih je malo. Hrvatska je zemlja bez javnih i društvenih autoriteta, bez uzora. Generacijski se jaz čini poput bezdana.

Hrvatskom vladaju starci. U usporedbi s Franjom Tuđmanom Ivica Račan i Dražen Budiša prije tri su godine mogli djelovati kao »mladi lavovi«, glasnici drugačije i modernije Hrvatske. Danas od tog privida ništa nije ostalo. Ali kraj tih vječnih ljudi, nitko se od mladih ne uspijeva nametnuti. Starci eventualno propuštaju, i to strogo dozirano, samo vlastite klonove. Olinjala i potrošena politička elita vrti se u krugu stalno istih, davno prevladanih tema. Ili govori iz prošlošću zarobljene pameti. Metuzalemi guše Hrvatsku. Inozemni analitičari procjenjuju da Račan mora izgubiti izbore kako bi se SDP mogao pomladiti, kadrovski i mentalno. Tako je i sa drugim strankama. Bog se smilovao HDZ-u pa je, uzimajući Tuđmana, otvorio mogućnost da mu se čelna garnitura popuni mlađim ljudima.

Bivša je vlast sanjala o tome kako u Hrvatsku dovući sve Hrvate, naseliti one iz susjednih zemalja i vratiti dijasporu, a stvorila je zemlju iz koje su mlade, obrazovane generacije bježale. Sadašnja vlast cijelu naciju drži taocem svojih pokušaja da jednog starog generala ne izruči Haškom sudu i ne ostaje joj ni malo volje, snage ni motiva da se bavi stotinama tisuća klinaca koji u takvoj državi ne vide svoju perspektivu. Političari su buduće generacije zadužili samo doslovno: dižući nemilice inozemne kredite, potrošili su budućnost onih kojima bi Hrvatsku trebali ostaviti.