Slobodna Dalmacija: 26. 10. 2002.
DOK POLITIČKI NE OJAČA, VLADA ĆE TAKTIČKIM MANEVRIMA IZBJEGAVATI IZRUČENJA HAAGU
Zakon spojenih osuda
ZAGREB — Nema nikakve sumnje da je hrvatska Vlada svojedobno pustila optuženog generala Antu Gotovinu da pobjegne iz Hrvatske. Zbog unutarnjopolitičkih okolnosti Račanov kabinet tada nije mogao dopustiti izručenje Gotovine, kao što sada ne može dopustiti ni izručenje Bobetka, a zbog nedovoljne međunarodne afirmiranosti nije se mogao ni suprotstaviti Haagu pokretanjem pravnog postupka pred Sudom, kao što može sada u slučaju Bobetka. U to vrijeme, rano ljeto 2001. godine, u Vladi su očito procijenili da sporenje sa Sudom zbog karaktera Gotovinine optužnice ne dolazi u obzir.
Račanova Vlada tada se još nije bila dovoljno legitimirala pred Tribunalom i međunarodnom zajednicom kao nova hrvatska vlast koja surađuje s Haagom. Hrvatska diplomacija tada nije mogla, kao što može danas, tumačiti po svijetu kako Hrvatska surađuje, potkrijepljujući te navode podacima prema kojima je Vlada udovoljila svakom od 226 pristiglih zahtjeva iz Haaga za raznim dokumentima, da surađuje po pitanju svjedoka iz Hrvatske i slično. Stoga je jedini izlaz bio da Ante Gotovina nestane iz Hrvatske.
Ponavljanje istoga scenarija u slučaju Bobetko nije, naravno, dolazilo u obzir iz nekoliko razloga. Bobetko, objektivno, zbog bolesti ne može bježati, a čak i da može, to vjerojatno ne bi želio. Da je kojim slučajem bijeg i razmatran kao opcija, od njega bi se moralo odustati, jer bi svakome bilo jasno da Vlada izbjegava izručivanje generala Haagu.
Činjenica je da Račanova vlada za sada nije izručila niti jednog generala Haagu, osim Ademija koji se sam predao, za razliku od bivše HDZ-ove vlasti. Intencija je Vlade da tako za sada, sve dok politički dovoljno ne ojača, i ostane.
Utoliko se čini logično točnom informacija koju je donio Jutarnji list da je Carla del Ponte sasula Račanu u lice: "Mi znamo da general Gotovina povremeno dolazi u Hrvatsku. Zašto ga ne uhitite?". Račan, prema pisanju istoga dnevnika, nije opovrgnuo tvrdnju Glavne haške tužiteljice, nego je tek odgovorio da svi hrvatski policajci rade na slučaju Gotovina. Haaško Tužiteljstvo pak nije željelo komentirati istinitost objavljenih informacija. Očito je da svi sve znaju, ali nitko ništa ne želi poduzeti. Ako se Gotovina nalazi u BiH, kako se špekulira u javnosti, onda Carli del Ponte ne treba hrvatska policija, može ga uhapsiti i UNPROFOR. Ako on tamo pak nije, nego negdje drugdje, pa povremeno dsvraća u Hrvatsku, što je za sada neprovjerljivo, onda je očito da domicilnoj policiji Gotovina nije prioritetan zadatak.
Uz zagrebački susret Carle del Ponte i Ivice Račana vezuje se još jedan bizaran podatak - odsutnost Gorana Granića zbog službenog puta u Egipat - koji se onda tumači kao posljedica sukob s Račanom oko suradnje s Haagom. Banski dvori takvu su tezu nazvali "izmišljenim sukobom", dok Ivan Zvonimir Čičak o Goranu Graniću govori kao o remetilačkom faktoru suradnje hrvatske Vlade i haaškog Tužiteljstva. Je li istina negdje u sredini? Goran Granić u nedjelju se vraća iz Egipta, a domaći novinari očekuju odgovore, iako svjesni da će dobiti puki demantij nagađanja.
Kao predsjednik Savjeta za suradnju s Sudom u Haagu, Granić je formalno Vladi predložio strategiju pravnog suprostavljanja Haagu, ali ne treba naivno vjerovati da je to bilo suprotno Račanovom stavu. Sve je to, svaka informacija, svaki potez i Račana i Granića, kako onda tako i danas, u funkciji taktičkih poteza Račanova kabineta.
Silva STAZIĆ