ZAGREB, 28. listopada - Kardinala Vinka Puljića zatekli smo u Zagrebu, na proslavi stogodišnjice Hrvatskog kulturnog društva Napredak. Kako su, istodobno, u BiH završeni parlamentarni izbori, ta su zbivanja bila povod za razgovor.

- Proslava 100. obljetnice HKD Napredak je pripravljana nekoliko godina, a ove je godine obilježena na više načina. Potrebno je prepoznati prijeđeni put koji je svojom aktivnošću obogatio kulturu i povijest hrvatskog naroda, ne samo u BiH. To nije Društvo samo za Hrvate u BiH, nego za sve Hrvate. Crkva je snažno podupirala osnivanje ovog društva, a onda ga je znala velikom potporom pratiti, jer je čovjek u središtu pažnje: bilo stipendiranjem ili potporom tolikih sposobnih đaka, bilo drugim djelatnostima za razvoj kulture i talenata kod mladih ljudi. Zato svojom prisutnošću na proslavama želim slijediti ono što su moji predšasnici činili za Napredak. S pravom možemo reći da smo ponosni na toliko dobrog ostvarenog kroz povijesni hod, a ova proslava neka bude izazov i nadahnuće ne samo »napretkovcima«, nego svim graditeljima hrvatske kulture za buduća pokoljenja.

- Brojni su problemi s kojima se Katolička crkva, kao i svi Hrvati, suočavaju u BiH. Samo ću ih nabrojiti, ne navodeći ih po prioritetima. Velik problem su naši prognani vjernici, koji ne mogu, ili teško ostvaruju, pravo na povratak, jer nemaju potporu domaće vlasti, ali i onih koji predstavljaju razne međunarodne institucije. Teško je ostvariti pravo na svoju imovinu, jer ne postoje hrvatske institucije koje zastupaju prava našeg naroda u dijelu BiH koji se, po Daytonu, naziva Republika Srpska. Nadalje je velik problem što je cijela javnost oboljela od politizacije, umjesto da se liječe ratne rane i stvara održiv povratak i perspektivni ostanak: mediji, školstvo, zdravstvo, radna mjesta itd. Nadalje, velik je problem izgradnja porušenih crkvenih zdanja, jer nitko nije kriv za to rušenje, a nemamo ni u jednom proračunu svoje mjesto za obnovu. Također je neriješen pravni status Crkve na ovim prostorima. Sve vlasti obećavaju da će ići u sporazum sa Svetom Stolicom, ali dosad još nije ništa vidljivo učinjeno. Bez toga je teško govoriti o uređenju dušobrižništva vojske, policije, drugih institucija itd. Osnovno je kako postići jednaka prava.

- Povratak je vrlo usporen, s brojnim poteškoćama: manjak političke dobre volje, materijalne pomoći, jednakih prava u liječenju, školstvu, radnim mjestima... Posebno je neefikasna lokalna policija da pohvata one koji maltretiraju ili pljačkaju našu imovinu. Kad Crkva sa svim autoritetom ne uspijeva zaštiti pravo na imovinu, onda možete misliti kako to može postići mali čovjek. Kada nas boli ne smijemo plakati, jer nas mediji ili neki od protektorata odmah proglase nacionalistima. Ipak, čestitam svima koji znaju svoje voljeti i biti uporni u traženju svojih prava, svoje imovine i prava na svoj identitet, vjerski i nacionalni: svoje voljeti, a tuđe poštivati. Hvala svim dobročiniteljima koji razumiju naše muke.

- To o nacionalnim strankama je toliko razvikano da već postaje banalno. Da je međunarodna zajednica istinski htjela riješiti pitanje BiH, ne bi dovela do toga. Kad se riješe pitanja jednakih prava i ne bude preglasavanja, nacionalno pitanje neće biti u prvom planu. Svakom čovjeku treba sigurnost da neće uvijek biti u pravu onaj koji je jači i brojniji. Tada će na izborima biti drukčije. To međunarodna zajednica ne želi prihvatiti i zato dovodi do onoga na što napada.

- Ovakva država ne može funkcionirati. To su izmislili ljudi iz meni nepoznatih interesa. Ako želimo stabilnu i sigurnu BiH, onda će se cijela morati regionalizirati, kantonizirati ili podijeliti u županije, ili uspostaviti tri entiteta. Ovakva je nemoguća. Ovo je ozakonjena nepravda, a želi se stabilan mir. Previše je stupnjevite vlasti i administracije da bi ova siromašna zemlja to mogla uzdržavati. Ako se ne krene naprijed, onda se radi uzaludan posao. Kad imamo podijeljenu državu, s nejednakim pravima, onda je uzaludno pričati o jednakim pravima i stabilnoj državi.