Vjesnik: 30. 10. 2002.
Politička amnezija i diplomatska mimikrija veleposlanika Nobila
Samo dan nakon što je Vjesnik objavio moje upozorenje pod naslovom »Britanci nisu zaboravili što je Mario Nobilo rekao 1991.«, u kojem sam sine ira et studio predbacio današnjoj vladi zadržavanje veleposlanika Nobila na visokoj dužnosti u Ministarstvu vanjskih poslova, on je, ni više ni manje, promaknut na još višu dužnost pomoćnika ministra vanjskih poslova RH.
U svojem reagiranju na moje upozorenje gospodin Nobilo iznosi toliku količinu neistina da moja opravdana zabrinutost za sudbinu Republike Hrvatske i njezinu vanjsku politiku sada ima znatno više razloga očekivati zaprijećenu izolaciju pa možda čak i međunarodne sankcije protiv naše zemlje, s trenutnim ili nekim drugim povodom.
On iznosi u svojem odgovoru i tako krupnu neistinu da sam iskorišten od onih američkih snaga koje tada nisu željele neovisnost RH, zaboravljajući, što je za diplomata s dugogodišnjim stažom u Americi, neoprostivo, da je Republikanska stranka predsjednika Busha starijega na stranačkoj Konvenciji u veljači 1991. godine u mojoj prisutnosti prihvatila rezoluciju o mirnom razlazu republika Sovjetskog Saveza i SFR Jugoslavije, a ta je rezol
ucija bila donijeta uz potpise i u prisutnosti vodećih političara republikanaca među kojima je bio i ondašnji ministar obrane SAD, danas potpredsjednik SAD-a g. Dick Chenney.Tijekom ljeta i jeseni 1991. godine kada sam u Zagrebu, Prištini, Tirani i Sofiji s nizom albanskih, bugarskih i crnogorskih političkih prvaka utemeljio antivelikosrpsku koaliciju te pristupio organiziranju postrojbi dragovoljaca HOS-a, tadašnji predsjednik Tuđman započeo je sustavnu kampanju na mojem ocrnjivanju i prokazivanju kao stvaratelja paravojnih jedinica, dok me je pred svijetom i američkom vladom počeo ocrnjivati kao nastavljača NDH i ustaške ideologije.
Njegova namjera bila je pravdati pred hrvatskom javnošću nagodbenjačku politiku sa JNA i Beogradom, a prema svijetu, gdje sam uistinu imao ugled i potporu veću nego sam Tuđman, prikriti svoj sporazum s Miloševićem, u kojem je Tuđman prihvatio ulogu Miloševićeva šegrta na Balkanu.
Dakle, gruba je neistina da sam 1991. godine optuživao hrvatsku vlast za ustašoidnost, već je upravo Tuđmanova vlast, pored ostalih, preko tadašnjega glasnogovornika predsjednika Tuđmana, Marija Nobila, beskurupulozno i lažno ocrnjivala mene i postrojbe HOS-a za ustašoidnost i paravojnost.
Nakon naredbe s vrha o ubojstvu načelnika ratnog stožera HOS-a Ante Paradžika i mojeg uhićenja u jesen 1991. godine, g. Nobilo u Tuđmanovo ime šalje u Bijelu kuću kao i vodećim senatorima i kongresmenima dopise iz ureda i na memorandumu predsjednika RH u kojima tvrdi da sam uhićen zbog pokušaja oružanog svrgavanja legitimne vlasti u Republici Hrvatskoj a da stranka i postrojbe HOS-a kojima sam vođa koriste u svojem djelovanju fašističke simbole i idelogiju.
Blijedo i neuvjerljivo zvuči pokušaj g. Nobila da demantira samog sebe odnosno izjave koje je dao najuglednijem evropskom dnevniku londonskom The Timesu, pred 11 godina. Njegove tadašnje izjave obistinile su se kasnijim događajima i otkrićima te ih on više ni na koji način ne može demantirati. Miloševićevo suđenje i Tuđmanovi stenogrami iz Karađorđeva i Pantovčaka potvrđuju svu oholost i ubojitost tadašnjih izjava gospodina Nobila u Timesu, kojih on ne želi ni danas biti svjestan, jer se inače ne bi usudio ostati ni dana u politici.
Njegove izjave anticipirale su umiješanost Tuđmanova vodstva u zločin komadanja savezničke BiH, za što nema nikakva argumenta ni opravdanja. Rat je u BiH izbio ne zbog neuspješnih pregovora o kantonizaciji te države, kako netočno navodi gospodin Nobilo, već radi uspješno postignutih monstruoznih sporazuma između Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu, Tikvešu, Parizu, Grazu i Ženevi, kojima je kumovao i gospodin Nobilo.
Veleposlanik Nobilo bio je aktivan suigrač u politici koja je za svoje ostvarenje uključivala rat, razaranja i etničko čišćenje.
Rado ću biti na raspolaganju gospodinu Nobilu da se oslobodi svoje političke amnezije i diplomatske mimikrije, kako bih mu uzvratio na njegovim dobrim željama prema meni da uspijem na izborima, ali ga opet moram podsjetiti da mi je upravo njegov bivši poslodavac brutalno oteo parlamentarnu stranku koju sam stvorio.
DOBROSLAV PARAGA
predsjednik HSP-1861