Ili smo mi zaista potpuno luda zemlja ili je to iskomunicirano na katastrofalno pogrešan način", upitao se ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović komentirajući anketu jednih dnevnih novina prema kojoj 67 posto ispitanika ne podržava novi prijedlog poreznih olakšica ministra financija Mate Crkvenca. Doduše, kada tako rezonira ministar koji je u televizijskoj emisiji "Željka Ogresta i gosti" o toj ozbiljnoj temi raspravljao s nestašnom papigom Gofijem na ramenu, onda odgovor i na prvi i na drugi dio citirane rečenice skoro pa bi mogao glasiti: Da, mi smo potpuno luda zemlja i komuniciramo na katastrofalno pogrešan način.

Ili, što reći o Vladi u kojoj ministar financija druge, za sada još neimenovane ministre proglašava nekompetentnima za obnašanje funkcije na kojoj se nalaze? Kada neki novinar određenog ministra ili cijelu Vladu proglasi nekompetentnima, tada to iz Vlade ocjenjuju bahatim i negativističkim odnosom prema aktualnoj vlasti, a kada to isto kaže jedan od glavnih ministara u toj vlasti — što je onda to? Možda konstruktivna kritika? Mogli bismo se ovako šaliti na račun naših vladajućih političara do mile volje, ali meni se nekako zdravijim i životnijim čini ovako žustra javna rasprava milih nam ministara od onog željeznog zastora šutnje koji bi pokrivao svaku jaču raspravu u Vladi i Saboru u vrijeme vladavine HDZ-a. Hrvatska nam se država i njezini političari tek uče demokratskom načinu upravljanja državom, a ovakvi infatilni retorički ispadi najviših dužnosnika nisu nešto sasvim neuobičajeno i u zemljama s mnogo dužom tradicijom parlamentarne demokracije. Tako se i ministru Vidoviću, koji u posljednje vrijeme mnogo energije i vremena ulaže u bolju suradnju s novinarima, može dogoditi da o poreznoj politici u jednom talk-showu raspravlja u društvu s kućnim ljubimcem. Tko radi, taj i griješi.

Ali pravi "komunikacijski" problem ove Vlade ne leži u aktualnom međuministarskom sukobu oko poreznih olakšica između Crkvenca, Čačića i Vidovića. U vrijeme donošenja državnog proračuna ili neke druge krupnije gospodarske i političke odluke sasvim je normalno da ministri imaju različite stavove o nekim pitanjima. Bilo bi suludo očekivati da svi misle isto, pogotovo kad se radi o detaljima i finesama. No, bitni "komunikacijski" problem ove Vlade leži u nedovoljnom komuniciranju Vlade sa stavovima javnosti, a kada je u pitanju gospodarstvo — sa socijalnim partnerima. Tek u posljednjih godinu dana Vlada je počela uvažavati neke primjedbe na račun ekonomske politike koju vodi, a čak su uvaženi i prosvjedi javnosti zbog negativnosti prilikom promjene tarifnog modela HEP-a.

Naravno, ne pozivamo Vladu da bude populistička, ali nemoguće je u politici stručno raditi svoj posao ako se stalno ne provodi šira javna rasprava uz argumente i stručne analize. U tom smislu se možemo djelomično složiti s Vidovićem da je vrlina, a ne mana ove Vlade što se neki Vladini prijedlozi nakon burnih javnih rasprava na kraju korigiraju u kompromisnu varijantu. Ali da Vlada Ivice Račana mora još mnogo učiti na dijalogu i toleranciji dovoljno govori tužan "kraj" socijalnog sporazuma "Partnerstvo za razvoj". U tom slučaju nije uspjeh prodavanje komunikacijskog trika da je sporazum "zamrznut", nego treba priznati "kliničku smrt" socijalnog dijaloga. Dosta nam je "komunikacijskih" trikova još od doba HDZ-a.