Vjesnik: 30. 10. 2002.

Blaškićeva presuda kao prijetnja Naletiliću i Martinoviću

U svemu što odvjetnici Krešimir Krsnik i Branko Šerić kažu u završnim riječima posebnu će ulogu imati činjenica da je ključna vojna osoba s hrvatske strane, Tihomir Blaškić, nepravomoćno osuđen na 45 godina zatvora / Prema toj presudi složeni su i zahtjevi tužitelja za 35, odnosno 25 godina minimalnog zatvora za Naletilića i Martinovića

ZAGREB, 29. listopada - Haaški tužitelj Kenneth Scott je u ponedjeljak, u završnoj riječi, zatražio 35 godina zatvorske kazne za Mladena Naletilića Tutu i 25 za Vinka Martinovića Štelu. Do kraja glavne rasprave preostaju još samo završne riječi odvjetnika Krešimira Krsnika za Naletilića i Branka Šerića za Martinovića. Nakon toga slijedi vijećanje sudaca i prvostupanjska, nepravomoćna presuda.

Koliko je Vjesnik uspio doznati, odvjetnici Krsnik i Šerić će u završnoj riječi, kao i u raspravi, naglasiti ulogu obojice optuženika u obrambenom ratu Hrvata u Bosni i Hercegovini. Činjenica da je Naletilić bio zapovjednikom kažnjeničke bojne, a Martinović zapovjednik jedinice unutar te formacije HVO, bit će im osnovom za tvrdnju da su obojica sudjelovala u obrani hrvatskih teritorija u BiH, a ne agresori na području koje su kontrolirale snage HVO-a.

Oštro će se pobijati i tvrdnja tužitelja da Milošević i Tuđman, kao navodni djelitelji BiH, ne bi mogli počiniti zločine da nije bilo izvršitelja njihove politike poput optuženih Naletilića i Martinovića.

Potom će Krsnik pobijati tvrdnju da je »Naletilić i osobno sudjelovao u akcijama etničkog čišćenja u Mostaru i Jablanici, pokazujući primjerom zapovjednika da je to ubijanje zakonito«.

Što se Martinovića tiče, odvjetnik Šerić u završnoj riječi treba pobiti navode tužitelja Douglasa Stringera, koji bi osobno teretili njegova branjenika kao poticatelja zločina protiv muslimana za hrvatsko-bošnjačkog sukoba u BiH.

U odvjetničkim će završnim riječima biti važno relativizirati osobnu ulogu obojice optuženika, optužnicom svedenih na »gospodare života i smrti, ratne junake i neku vrstu mitskih osoba«.

Uspiju li u tome, odvjetnici će omogućiti da se širina optužnice - u kojoj se Milošević i Tuđman spominju kao kreatori politike rata i podjele Bosne - svede na individualnu odgovornost Naletilića i Martinovića. Obojica će odvjetnika stoga, u završnim riječima, političku širinu optužnice nastojati pokazati kao nedovoljan pravni prostor za osudu njihovih branjenika.

U tom se smislu pripremaju odgovori na dio optužnice koja spominje 1993. godinu u ratnoj BiH, a posebno ulogu transkripata koji »denunciraju« Franju Tuđmana, hrvatskog predsjednika, kao ključnu osobu u međunarodnom karakteru sukoba Hrvata i Bošnjaka, s obzirom na navodni angažman hrvatskih snaga u drugoj državi.

Kontekst odgovornosti za razloge, obujam i način ratovanja između hrvatskih i bošnjačkih snaga, u tužiteljskim završnim riječima opisan kao korijen postupaka i ponašanja Naletilića i Martinovića (kao njemu podređenog časnika) poslužit će odvjetnicima za obranu posebne, individualne odgovornosti njihovih branjenika. Za njih su i Naletilić i Martinović samo detalji unutar sukoba u BiH u navedenom razdoblju. A prema logici podređenih, nisu mogli i nisu smjeli postupati mimo »viših zapovijedi«.

To je i temelj braniteljskog pobijanja tzv. zapovjedne odgovornosti. Naime, prema braniteljskom shvaćanju, njihove su akcije bile ograničena dometa i sračunate isključivo na obranu dijela državnog teritorija BiH, neovisno o tome što se možda htjelo državnim politikama Hrvatske i Srbije.

Najveću će pozornost u završnoj riječi branitelji posvetiti detalju iz optužnice koji Naletilića i Martinovića terete da su »u svojim ulogama uživali, da su htjeli svoju moć dokazati i oružjem, ali ne i prihvatiti naknadnu odgovornost«. Obrana će u posljednjoj raspravnoj fazi pokušati dokazati malicioznost takvih tvrdnji jer, tvrde, njihovi branjenici nisu ratnici.

Naravno, u svemu što odvjetnici kažu u završnim riječima posebnu će ulogu imati činjenica da je ključna vojna osoba s hrvatske strane, Tihomir Blaškić, nepravomoćno osuđen na 45 godina zatvora. Prema toj, ranijoj presudi složeni su i zahtjevi tužitelja za 35, odnosno 25 godina minimalnog zatvora za Naletilića i Martinovića.

Blaškić je, prema shvaćanju Suda, bio vrh vojnoga zapovijedanja u Bosni, a Naletilić i Martinović njemu podređeni časnici. Otuda i stupnjevanost u zahtijevanoj kazni. Taj pritisak presude Blaškiću visi nad glavama odvjetnika Krsnika i Šerića i nad sudbinama njihovih branjenika, Naletilića i Martinovića.

Vlado Rajić