Vjesnik: 31. 10. 2002.
Veleposlanik Nobilo ne odriče se svojih neutemeljenih izjava
Nije nam namjera uključivati se u polemiku koja se razvila između Dobroslava Parage, predsjednika HSP 1861. i Marija Nobila, sadašnjega v.d. pomoćnika ministra vanjskih poslova RH, ali smo ponukani reagirati zbog netočnosti što ih iznosi gospodin Nobilo o HOS-u.
Gospodin Nobilo je naime u svome reagiranju, u jednoj rečenici, najprije pohvalio HOS zbog hrabrosti u obrani od velikosrpske agresije (dobro što to priznaje barem nakon 11 godina; op. A.P.), da bi u drugoj rečenici, izjavljujući kako je »mlada hrvatska diplomacija imala velikih problema zbog postojanja stranačke vojske HSP-a i njezinog djelovanja u susjednoj državi, što nije bilo pokriveno b
ilateralnim sporazumima s BiH«, inkriminirao nekakvu, u najmanju ruku, problematičnu ulogu HOS-a, te istovremeno iznio nekoliko grubih povijesnih neistina. Iz te njegove izjave proizlazi da se on do danas nije odrekao sramotnog stava kako je HOS taj koji je radio štetu hrvatskih interesa u BiH. Ima li doista smisla nekoga podsjećati na činjenicu da su postrojbe HOS-a, kao dragovoljačke postrojbe, bile legalne i legitimne, barem u jednakoj mjeri kao što su to bile i Armija BiH i postrojbe HVO-a.Činjenica da su se u njima podjednako borili cijelo vrijeme njihova postojanja i Hrvati i Muslimani, njihova brojnost i rasprostranjenost, a napokon i činjenica da se kasnije nisu ni u jednom trenutku uključivale u međusobne sukobe Armije BiH i HVO-a dovoljno govori u
prilog njihove legitimnosti.Njihova je legalnost kao dijela jedinstvenih oružanih snaga BiH također nesporna, što potvrđuje i opsežna dokumentacija.
Istina je da je njihovo osnivanje potaknuo tadašnji HSP i da su im okosnicu na početku činili članovi HSP-a, ali one ni u kojem trenutku nisu djelovale kao stranačka vojska.
To što je tadašnje vodstvo HSP-a na čelu s Dobroslavom Paragom jasno prepoznalo potrebe trenutka i interes hrvatskog naroda i stavilo mu se u cijelosti na raspolaganje samo im služi na čast i uvjereni smo da će doći vrijeme kad će se to znati vrednovati.
Nasuprot tadašnjem nastupu HSP-a i HOS-a stajala je službena politika RH i politika hrvatskog vodstva tzv. Republike Herceg-Bosne, koja je javno proklamirala obranu od velikosrpske agresije, a tajno ili čak polujavno (sastanci u Karađorđevu, Grazu i dr.) nametala podjelu BiH.
Notorna je istina da je ubojstvom legendarnog zapovjednika HOS-a u Hercegovini, generala Blaža Kraljevića i njegove pratnje u mjestu Kruševo, 9. kolovoza 1992. godine, i represivnim mjerama prema HOS-u uklonjena najčvršća zapreka početku kobnog sukoba između Hrvata i Muslimana, protivno svim hrvatskim interesima.
O svemu tome povijest je dala ili upravo daje svoj sud, a gospodin Nobilo se postavlja kao da mu ništa od toga nije jasno te i dalje luta u povijesnim bespućima.
Gospodin Nobilo koristio je ulogu glasnogovornika i vanjskopolitičkog savjetnika bivšega hrvatskog predsjednika da bi u svjetsku i domaću javnost slao objede i laži o fašističkoj ulozi postrojbi HOS-a. Te su laži u to vrijeme programirano lansirane kako bi se opravdao sudski i zatvorski progon Dobroslava Parage kao tobožnjeg krivca za pad Vukovara i represiju prema HOS-u. Koliko su to bile čudovišne i neutemeljene izjave najbolje potvrđuje stvarnost: politika podjele BiH koju je, uz ostale, promicao i »glasnogovorio« gospodin Nobilo, doživjela je posvemašnju osudu, a HOS-a je s druge strane ostao moralno i vojnički nekompromitiran; njegovih pripadnika, da podsjetimo, nema u procesima na domaćim i haaškim sudovima.
ANTE PERKOVIĆ
predsjednik Udruge bojovnika HOS-a, Zagreb