Treba Marku Perkoviću Thompsonu - odlučio je župan splitsko-dalmatinski Branimir Lukšić - uzvratiti na interpretacije skladanih, uglavnom opskurnih političkih programa. Čime? Županijskom poveljom. Poradi čega? Dobrog pjevanja i skladanja?! Ma, kaj god. Glazba je Branimiru Lukšiću posljednja rupa na političkoj svirali. Za glazbene će nagrade i dalje u Splitu brinuti, pretpostavljam, Zdenko Runjić a političkim će glazbenike, zbog dobro odrađenih kampanji, nagrađivati - političari. U čije ime? Hrvatskog naroda, naravno.

Branimir Lukšić je nakanio Thompsona nagraditi Poveljom Splitsko-dalmatinske županije zbog promicanja domoljublja i vrijednosti Domovinskog rata, te tako i sebe, odnosno, svoje političke istomišljenike ali najviše Thompsona, gurnuti u vlastitu stupicu. Zašto? Pa zato što ovom licemjernom gestom Lukšić demantira i Thompsona i Thompsonove političke pokrovitelje da poljudski i svi drugi posljednjih tjedana organizirani koncerti nisu bili pjevani politički skupovi. Naravno, nije tomu dokaz Povelja već tekstovi pjesama, ikonografija te pjevačeve poruke koje s glazbom veze nemaju. Povelja je nagrada za politički angažman i ona predstavlja, kao što kažu splitski pravaši, jeftino prikupljanje političkih poena. Nakon što su političari desne provenijencije dali podršku Thompsonu i nakon što je Thompson uspješno na svojim koncertima promovirao njihove ideje, treba tu ideološku spregu i nadopunjavanje okruniti kakvom državnom, odnosno, županijskom kolajnom te pjevača političkih programa i službeno promovirati u domoljubni uzor.

Sasvim je normalno da se za promicanje domoljublja nagradi javna osoba koja javno j... mater svima onima koji su glasovali za Račana i koaliciju. Zašto normalno? Zato što će nagrada Thompsonu pridonijeti toleranciji. Svi kojima je Čavoglavac spominjao mater u neprimjerenu kontekstu, zapljeskat će ushićeno što je Povelja za promicanje domoljublja dospjela u prave ruke. A kad pak se već Thompsonu politički dijele priznanja, zašto ga ne nagraditi i za širenje tolerancije, ljubavi i snošljivosti prema onima koji drukčije misle (a čim misle, misle, naravno, drukčije od Thompsona)?! Malo dodatnog cirkusa neće naškoditi. Naročito ne županu Lukšiću i svima onima koji žele nagraditi Thompsona za - misle - uspješnu političku kampanju.

I dok Branimir Lukšić između estrade i politike stavlja znak jednakosti, ministrica pravosuđa Ingrid Antičević Marinović čini lako uočljive napore da sudstvo čim više udalji od lukšićevskog hrvatskog političkog folklora. Uočivši da sudački ceh pred ridikulizmom sucem - koji je struku kompromitirao skandaloznim vođenjem slučaja Lora, nedoličnim ponašanjem na javnim mjestima i manifestacijama te (tvrdi se u podignutoj optužnici) bježanjem s mjesta nesreće - zatvara oba oka, ministrica Antičević Marinović zatražila je u okviru svojih zakonskih ovlasti da se Slavko Lozina udalji s dužnosti. A ta pak će se legalna i po hrvatsko pravosuđe spasonosna inicijativa od strane onih koji nagrađuju širenje mržnje okarakterizirrati, nema dvojbe, neprimjerenim pritiskom na pravosuđe. Jer, i sudac Slavko Lozina i Thompson u jednoj su te istoj misiji.