Hrvatstvo je ponovo postalo pobunjenički element, ustvrdio je lider HSLS-a Dražen Budiša, odgovornost za takav razvoj stvari adresirajući prema aktualnoj vlasti. Tvrdnja je krajnje provokativna. Značila bi da je hrvatstvo u samostalnoj Hrvatskoj, po prilici, ponovo u poziciji u kakvoj je bilo prije njena stvaranja. Da se Hrvati u Hrvatskoj danas osjećaju kao u Jugoslaviji.

Izjavom da Račanova vlast hrvatstvo tretira kao pobunjenički element, ili da u hrvatstvu proizvodi pobunjenost, Budiša je svoje do jučer koalicijske partnere de facto optužio za antihrvatstvo. Od ponuđenih dokaza samo se jedan može smatrati ozbiljnim: gospodarsko-socijalnu situaciju on s pravom označava kao jedan od najbitnijih uzroka, kako je rekao, »dubinskog pokreta nezadovoljstva« koji se valja Hrvatskom. Ali kao donedavno osovinski partner u toj vlasti, Budiša je također odgovoran za njene rezultate i izostanak obećanih promjena.

Ostali su mu argumenti još dubiozniji. Svode se na dojmove. Govoreći o simbolici, on kaže da Vlada izaziva nedoumice koji su joj stavovi o stvaranju samostalne Hrvatske i Domovinskom ratu. Ozbiljne sumnje podupire smiješnim setom marginalija: tvrdi da je vlast nejasna i konfuzna u odnosu spram važnih datuma nacionalne prošlosti i državnih praznika, izgradnja spomenika žrtvama Domovinskog rata još se nije makla s mrtve točke, ni obećano procesuiranje partizanskih zločina, luta se u odnosu prema Tuđmanu... Budiša jako dobro zna da se glavinjanje vlasti ne ograničava samo na odnos prema nacionalnoj prošlosti, nego su konfuzija, netransparentnost i lutanje njene generalne oznake.

Ako se razočaranost i većinsko nezadovoljstvo Hrvatske interpretira kao razlog za uskrs pobunjeničkog hrvatstva, onda je riječ o vulgarnom falsifikatu. Ekonomsko-socijalni čemer ne može se prikazivati kao etnički problem. Jer, razlog nezadovoljstva nije status Hrvata kao nacije, nego su građani Hrvatske ogorčeni zbog svoje socijalne situacije. Jednako je neozbiljno i politikantski ako se konfuzija u vladajućim redovima uzima kao dokaz da je hrvatstvu ponovo se dizati na bunu.

Budiša je svojedobno, dok je još bio s Račanom u vlasti, desnici poručio da su mentalni taoci mrtve države, da se ponašaju kao da Jugoslavija još živi. Sada je i sam zabrazdio u tom pravcu. Pristaje uz retoriku ekstremizma koji sadašnjoj vlasti imputira nacionalnu nepouzdanost i izdajstvo. Tvrditi danas u samostalnoj i nezavisnoj Hrvatskoj da je hrvatstvo ponovo u statusu pobunjeničkog elementa, znači da je na vlasti kontra-hrvatstvo. S tim u vezi možda treba podsjetiti na činjenicu da je Hrvatska postala nacionalno homogena kao rijetko koja država u Europi, da je udio manjina smanjen na polovicu predratnog broja, da se danas svaki četvrti Hrvat izjašnjava za praksu etničkog čišćenja.

Želi li u Europu, Hrvatska se mora osloboditi svoga pretjeranog nacionalizma i kroatocentrizma – tako je svojedobno, još Tuđmanovu vlast upozoravao Janko Vranyczany-Dobrinović. Jedan od najboljih hrvatskih diplomata smatrao je krajnje opasnim ako se »nacionalizam ustali u permanentno stanje, kao šablonski odgovor na sve probleme i dnevne izazove«. Upravo je na ljudima, koji – kao Budiša – imaju reputaciju boraca za Hrvatsku, ogromna odgovornost da ne obnavljaju retoriku i logiku iz vremena u kojem se hrvatsko nacionalno pitanje smatralo neriješenim i u kojem je bilo razloga za pobunjeničko hrvatstvo.