Četiri događaja u vezi s Međunarodnim sudom u Haagu obilježila su početak ovog tjedna: odluka Žalbenog vijeća Haaškog suda koje je, uvažavajući nove dokaze, sazvalo raspravu o mogućem novom suđenju generalu Tihomiru Blaškiću; neuspjeh sastanka premijera Ivice Račana s oporbom na kojem se trebalo dogovoriti oko daljnje strategije u vezi s optužbom protiv umirovljenoga generala Janka Bobetka; poziv na saslušanje koji je generalu Davoru Domazetu Loši u svojstvu osumnjičenika uputio Haaški sud, i, konačno, savjet Jacquesa Vunenburgera, veleposlanika Europske komisije u Hrvatskoj, da pričekamo sa zahtjevom za učlanjivanje u EU jer da, eto, baš i nisu najpovoljnija vremena za to.

Idemo redom. Iz priopćenja Žalbenog vijeća utemeljenog na slučaju Blaškić prilično je jasno kako se novi dokazi koji u velikom dijelu skidaju krivnju s generala Blaškića nalaze u dokumentima koje su bivša vlast i bivši čelni ljudi hrvatskih obavještajnih službi držali u ladicama. Kada se ti dokazi izlože na sudu, bit će na potezu domaće državno odvjetništvo jer će, po prirodi posla, morati priupitati odgovorne osobe zbog čega nisu omogućile generalu Blaškiću argumentiranu i vjerodostojnu obranu i koga su na taj način štitile. Hrvatsku sigurno nisu. Drugi događaj, sastanak Račana s liderima oporbe, zaključen je raspadom konsenzusa parlamentarne pozicije i opozicije na slučaju Janka Bobetka. Konsenzusa više nema iz jednostavnog razloga što je Vlada zauzela stav da će poštovati Zakon o suradnji sa sudom u Haagu i poštovati odluku Žalbenog vijeća, dok u oporbi smatraju da to baš i nije prijeko potrebno. Osim HSP-a, sve su stranke iz te oporbe glasovale za taj zakon, a sada bi se malo igrale tvrdih nacionalista. Za razliku od njih, general Davor Domazet Lošo, žestoki kritičar suda u Haagu, bez krzmanja je izjavio kako poštuje institucije hrvatske države i Međunarodni sud u Haagu i da će se mirne duše odazvati na informativni razgovor u svojstvu osumnjičenika, kako bi kao bivši šef obavještajne uprave Glavnog stožera HV-a od 1991. do 1997. dao haaškim operativcima svoje viđenje događaja za koje ga se sumnjiči. General Domazet je tu vijest dobio na isti dan kada je predstavljao svoju knjigu u kojoj izlaže "prvu sveobuhvatnu definiciju modernog rata nakon Klausevitza", a koja u stvari ima za cilj (bar prema onome što je do sada izišlo u javnost o toj knjigi) abolirati sve sumnjive aspekte vojne prisutnosti HV-a u BiH, "objasniti" sramotan pad bosanske Posavine te pokušati dokazati da u Hrvatskoj nisu počinjeni ratni zločini. Na žalost, general će sada imati priliku to i službeno iznijeti haaškim činovnicima, a dijelom za to može zahvaliti i generalu Janku Bobetku koji ga je u intervjuu Globusu izrijekom naveo kao jednog od odgovornih za ponašanje Hrvatske vojske u Medačkom džepu.

I na kraju opet dolazimo do dobronamjernog apela spomenutog Jacquesa Vunenburgera — da jednostavno do daljnjega zamrznemo zahtjev za učlanjenje u EU, jer da EU vrlo loše gleda na činjenicu da se Hrvatsku mora prisiljavati na suradnju s Haagom. I dok u Hrvatskoj puca konsenzus o suradnji s Haagom, istraživanje Europske komisije govori kako 45 posto građana EU-a ne podržava ulazak Hrvatske u EU. A strani investitori za izgradnju autocesta već povećavaju kamate, traže strože elemente osiguranja kredita — tihe sankcije, baš kao i u doba HDZ-a, već su na snazi. Još ništa alarmantno, ali stvara depresivni osjećaj da se opet krećemo unatrag. Kuda ideš, Hrvatska?