ZAGREB, 6. studenoga - Mnogo bi teže bilo pronaći nekog visokog hrvatskog vojnog dužnosnika iz Domovinskog rata, s karizmom, vojnim sposobnostima i neupitnim zaslugama za obranu i oslobađanje zemlje, koji još nije spomenut kao mogući haaški osumnjičenik (ili optuženik), nego pobrojiti sve one hrvatske generale koje tužiteljstvo tog kaznenog suda za područje bivše Jugoslavije nije stavilo na tzv. haašku listu.

Stipetić, Gotovina, Ademi, Norac, Bobetko..., a od ponedjeljka i Domazet, samo su neki od hrvatskih vojnih dužnosnika koji su se i službeno našli na tom popisu. Kada se tome pribroje i oni s čijim se imenima licitira(lo) u hrvatskim medijima, postaje očito da gotovo nitko od važnijih visokih hrvatskih vojnih ili policijskih dužnosnika, koji su sudjelovali u slamanju projekta velike Srbije na prostoru Hrvatske i BiH, nije zaobiđen.

Do »slučaja Domazet« smatralo se da haaško tužiteljstvo cijeli taj proces pokušava izvesti primjenjujući, osim iznimno osobne, uglavnom objektivnu zapovjednu odgovornosti. Tako je general Gotovina optužen a da ga se, kako je to uostalom u svom pismu Carli del Ponte napisao i predsjednik Vlade Ivica Račan, nigdje ni ne pokušava dovesti u vezu ni s jednim zločinom. Njegova odgovornost, prema optužnici, izvodi se samo iz njegove pozicije u zapovjednom lancu. I to s mnogo faktografskih pogrešaka.

Međutim, kako u slučaju admirala Domazeta ne može biti riječi o toj vrsti odgovornosti, jer admiral nije obnašao zapovjedne dužnosti nego je bio načelnik Obavještajne uprave, postaje jasno da je zanimanje haaškog tužiteljstva zapravo usmjereno prema gotovo svim onim hrvatskim vojnim i policijskim dužnosnicima koji su na određeni način postali simboli hrvatskog otpora velikosrpskoj agresiji. Domazet nije odabran slučajno, jer je bio na čelu službe koja je odgovorno i profesionalno prikupljala podatke, selektirala ih i pretvarala u analize bez kojih ne bi bilo moguće poduzimati akcije oslobađanja zemlje.

Dakako, Domazet je, po svoj prilici, tijekom obnašanja svoje dužnosti dolazio do podataka i o ponašanju vojnika ili obavještajaca pojedinih stranih zemalja stacioniranih bilo u Hrvatskoj, bilo u BiH. Vjerojatno mu nisu bile tajnom ni neke okolnosti u kojima su se događali srpski zločini u Hrvatskoj i BiH, a koji su ostavljali sumnju u upletenost i nekih drugih zemalja u te zločine. Po prirodi posla je morao pratiti i neke obavještajne igre koje su određeni krugovi, radi svojih geostrateških ciljeva, vodili i na ovim prostorima.

U vezi sa slučajem admirala Domazeta, već se čuje mišljenje da će ga haaško tužiteljstvo teško iz statusa osumnjičenika pretvoriti u optuženika. U većini zapadnih država osobe tog zanimanja ni ne mogu svjedočiti pred Sudom. Prije će biti da se priključenjem i njegova imena haaškoj listi hrvatskih osumnjičenika i optuženika u javnosti želi stvoriti dojam o mogućoj krivnji svakog važnijeg hrvatskog vojnog časnika iz vremena Domovinskog rata. Ako su stvarni ili potencijalni haaški optuženici gotovo svi oni iz hrvatskog vojnog vrha koji su uzeli značajnog udjela u slamanju velike Srbije, onda to nešto govori i samo po sebi, ali također upućuje i na moguću političku pozadinu jednog takvog procesa.

Na novinarsko pitanje zašto Vlada nije prilikom podizanja optužnice protiv Ante Gotovine reagirala kao i u slučaju generala Bobetka, pokretanjem pravnog spora s Haaškim sudom, s obzirom na to da su optužnice slične, Goran Granić je rekao da su se tek optužbom protiv bivšeg načelnika Glavnog stožera stvorili »kumulativni« učinci iz kojih je zapravo vidljivo da Haag optužuje hrvatski vojni vrh. Zahtjevom za obavijesnim razgovorom s admiralom Domazetom u svojstvu osumnjičenika, haaški sud je toj »kumulativnosti« dodao još jednu, vrlo bitnu osobu, očito više ni ne pokušavajući prikriti što je u vezi s Hrvatskom stvarni cilj određenih političkih krugova oko tog tribunala.

No, kao što su samostalnoj Hrvatskoj neki strani diplomati 1991. davali samo dva mjeseca života, pa se to nije obistinilo, tako i sad ima naznaka da bi se Haaški sud možda ubuduće mogao baviti ratnim zločinima s manje političkog utjecaja nego dosad.