Vjesnik: 08. 11. 2002.

Tko će uvesti red u Ministarstvo financija

DARKO MARKUŠIĆ

Izvješće Državnog ureda za reviziju o poslovanju proračunskih korisnika u 2001. godini otkrilo je da su samo četiri vladina resora - kulture, prosvjete i športa, rada i socijalne skrbi i europskih integracija poslovala uredno, dok je najviše primjedbi bilo na rad Ministarstva financija.

Ministarstvo financija kao i većina drugih ministarstava (obrana, unutarnji i vanjski poslovi, gospodarstvo, hrvatskih branitelja, ...) još uvijek u određenoj mjeri izbjegavaju javne natječaje ili ih ne provode u skladu sa zakonom, a većina od njih još uvijek nema ni cjeloviti popis vlastite imovine.

U odnosu na ranijih sedam izvješća državnih revizora, sada ipak ima ukupno manje primjedbi na uobičajenu rastrošnost (službena putovanja, automobili, mobiteli) kakva je u ministarstvima vladala za vrijeme HDZ-a, iako se neka ministarstva (pomorstvo i promet, zaštita okoliša, obrt, javni radovi kao i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje) svojom rastrošnošću ipak trude nastaviti staru praksu.

Revizorski nalaz o radu Ministarstva financija jednostavno je skandalozan i potvrđuje sve špekulacije o kaosu koji u tom vladinu resoru vlada. Za ministra financija Matu Crkvenca posebno poražavajuće zvuče tvrdnje državnih revizora da njegovo ministarstvo nema uvida u ukupne prihode i rashode državnog proračuna.

Čak štoviše, revizori konstatiraju da uopće ne postoji evidencija stanja na deviznim računima.

Takvo stanje u Ministarstvu financija Crkvenac je djelomično zatekao, a neodgovarajućim odabirom suradnika nedvojbeno je i pridonio nastavljanju takvog organiziranoga kaosa, koji omogućava da se prihodi od kamata po deviznim računima uopće ne knjiže ili čak i nestaju.

Nered u odjelu deviznog platnog prometa i česte kadrovske promjene u pojedinim segmentima Ministarstva financija nedvojbeno vape za tim da se njima netko ozbiljno pozabavi i konačno uvede reda u poslovanje ministarstva koje bi trebalo biti uzor svim drugim proračunskim korisnicima, a trenutačno je glavni predmet rada državne revizije.

Pitanje je i kako se uopće može ispravno planirati državni proračun kada se, primjerice, privatizacijski prihodi ili prihodi od prodaje imovine knjiže sa zakašnjenjem, koriste protivno vladinim odlukama ili pak nekažnjeno prolazi isplata provizija (primjer novca od prodaje Challengera i privatizacija HT-a), jer čini se da se upravo o tome u ovim slučajevima radi.