Blago optimistima koji halapljivo uvjeravaju da će Bruxelles za države Pakta o stabilnosti postati novi Beograd. Ali to treba dočekati - kažu mnogo realniji pesimisti - jer do daljnjega tu ulogu preuzima Haag! To vrijedi i za Sloveniju premda ima najbolje ocjene iz tranzicijskih predmeta, što potvrđuje još tezu Zbigniewa Brzezinskog iz 1995. da i Slovenija spada u "postjugoslavensku situaciju". O tome kako je Slovenija izašla iz Jugoslavije, ovih su dana haaški tužitelji u Ljubljani u diskreciji propitivali i predsjednika Milana Kučana. Pored njega će pred Haaški sud "na pričanje" kako se slovenski zove svjedočenje, vjerojatno biti pozvan i premijer Drnovšek, koji je tada bio u vrhu jugoslavenske vlasti. Budući da je Slovenija članic UN-a, a Haaški sud UN-ov sud, njihovo prozivanje ima pravnu osnovu.

U Hrvatskoj se među prvima u svijetu pozdravilo ideju osnivanja Međunarodnog suda za zločine u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) ali samo kao sredstva za suđenje Miloševiću i njegovoj kamarili. Paralelno s usvajanjem ustavnog zakona o suradnji s Haaškim tribunalom, otpočinjao je proces njegove delegitimizacije. I dok se ova ustanova sve više osposobljavala, pa je danas za nju vezano više od 1100 pravnika, Hrvatska se nije odmicala od ad hoc pristupa čak i kada je Vlada imenovala Gorana Granića kao glavnu osobu za te poslove. Da je tome tako vidljivo je iz izjava Carle del Ponte, koja je u više navrata morala otezati s optužnicama kako bi Račanova Vlada mogla nadilaziti svoje strahove od javnosti i odluka. Nedavna primjedba šefa delegacije Europske komisije Jacquesa Wunenburgera da se Vlada obvezala kako će prihvatiti pravorijek Žalbenog vijeća ne radi srođenosti s vrijednostima EU-a nego međunarodnog pritiska - pogađa u srž protuhaaškog ozračja. Holandska vlada je demisionirala nakon izvještaja o odgovornosti njezinih vojnika za masakr u Srebrenici u vrijeme prethodne vlade. Postojeća vlast u Hrvatskoj pati pod teretom hipoteke bivše vlasti koja je inaugurirala dvostruku zapovjednu (ne)odgovornost radi koje se svako malo prozivaju hrvatski generali. Ne postoji ni moralna elita niti etička javnost koja bi tražila istragu tipa "fiat justitia, pereat Croatia" (neka se vrši pravda, makar propala Hrvatska).

I dok general Bobetko traži da propada Hrvatska da bi se on spasio, admiral Domazet, kojega će Haaški istražitelji ispitivati kao osumnjičenika, u toj dilemi se stavlja na stranu prosperiteta Hrvatske. Kao što su u slučaju Blaškića hrvatske tajne službe odigrale protiv Blaškića, isto tako su se i u slučaju Domazet radije bavile jedna drugom nego li neprijateljem. On shvaća da odatle puše vjetar a ne od Bobetkovih opisivanja njegove uloge u Medačkom džepu i ta mu spoznaja uistinu mora biti gorka. Umjesto da sastavi tim koji za razliku od njega zna i može ekspeditivno raditi, Račan se najradije drži statusa quo i kumi opoziciju da ne politizira situaciju s Bobetkom, što je izvan svake političke pameti jer je to idealna prilika za rušenje Vlade čega se politički konkurenti ne mogu odreći. Račan ne može tražiti od svojih protivnika da se bore za njega. On se mora odlučiti za eurounijsku ili "hrvatsku" verziju pravosuđa - po kojoj su nevine žrtve rata u Hrvatskoj ili ideološki nemoguće ili stvar zastare.

Dok Hrvatsku muče tek ICTY haaške muke, Srbiju su snašle i ICJ (Međunarodni sud pravde) haaške muke. BiH je još 1993. tužio SRJ za genocid ICJ-u koji se tek 1996. proglasio mjerodavan za taj slučaj. Zastupnik SRJ je ovih dana pred tim sudištem pokušao izigrati bh tužbu tezom da je SRJ od 1. studenoga 2000. kada je primljen u UN "nova država" koja nije odgovorna za Miloševićeve zločine, zbog straha od ratnih reparacija koje bi iznosile 10.000 dolara po glavi stanovnika. No, ako je SRJ "nova država" koja se ograđuje od Miloševićeva imperijalizma, zbog čega i dalje nastoji - kako je to pokazala predizborna kampanja u Srbiji - prisvajati Miloševićeve zločinačke tekovine - Republiku Srpsku, što čak ni on izrijekom nikada nije tražio?! Tužba BiH protiv SRJ pri ICJ-u je upozorenje tvrdoglavim srbijanskim liderima što će ih čekati za takva buduća presezanja BiH. Slično vrijedi i za generale Bobetka i Gotovinu koji umjesto da prihvate savjete međunarodne zajednice radije uživaju u potpori nacionalističke zajednice.