Kako političari razumijevaju svoju odgovornost lako je zaključiti iz njihova odnosa prema izbornim obećanjima. Generalno se otkriva u detalju. Od velike zakletve da će status političara prilagoditi demokratskim standardima i hrvatskim mogućnostima, malo je ostvareno. Plaće su im u odnosu na one iz Tuđmanova vremena smanjene, ali su brojne privilegije ostale. Nije izglasan zakon o sukobu interesa, sabornici se evidentno protive usvajanju zapadnih standarda. Ostala je ogromna privilegiranost u mirovinama. Samo za veterane i političare u Hrvatskoj ne vrijede ograničenja penzija kakva su razrezana za sve ostale smrtnike. Tako će, primjerice, zastupnik Rojs, hodajući skandal Hrvatske, zauvijek biti u statusu koji nikada, bez obzira što radili i koliko postigli, ne mogu doseći hrvatski akademici, znanstvenici, najveći umovi. Činjenica da tu nakaradnu povlaštenost koalicijska vlast nije ukinula, iako je obećavala, uvreda je za cijelu Hrvatsku. Ona cementira zastrašujući sustav vrijednosti.

Da je političarima njihova ekstra pozicija postala samorazumljiva ovih je dana potvrdio i ministar zdravstva Andro Vlahušić, koji, čini se, ima licencu za distribuciju biser-izjava. Objašnjavajući zašto liječnici ne mogu dobiti veće plaće, on nije rekao, što bi se moglo razumjeti: zato jer nema novaca, nego: zato jer bi u tom slučaju s dežurstvima zarađivali više od ministra. Znači da ni vrhunski liječnici, sa svim svojim specijalizacijama i dežurstvima, ne smiju biti plaćeni više od ministra. Po toj logici, nitko u Hrvatskoj ne smije zarađivati više od političara. Treba li podsjećati da zapadni svijet takvo mjerenje ne priznaje, tamo su stručnjaci izvan svih kategorija.

S obzirom da sebe smatraju posebnom klasom, vrstom za koju ne vrijede norme ni standardi uobičajeni za sve druge građane, jasno je da političari pokazuju prezir prema javnosti. Ako se po primanjima i ukupnom materijalnom statusu ne žele poravnati s »pukom« ili »rajom«, onda će to odbiti i u svakom drugom pogledu. Politika sebe doživljava kao djelatnost izvan i iznad društva, s ovlastima da svemu dirigira, nespremna da se sama podvrgne bilo kakvim normama. Nedavni pokušaj da se zakonski uredi djelovanje političkih stranaka sabornici su gnjevno odbili, smatrajući da im o tome nitko sa strane, pa ni profesori, ne smije ni zucnuti. Zato izjava jednog Račanova ministra da su novinari »polupismeni uhode« kojih se treba čuvati, nije tek eksces, nego je to generalni stav koji prema novinarima, kao službenicima javnosti, politika prakticira. Politička klasa svojim ponašanjem pokazuje da se ne osjeća obavezna ni prema javnosti ni prema svojim biračima, dapače, glatko će zatajiti, kao da su njeno vlasništvo, njena prćija, i činjenice od najvećeg javnog interesa.

Vlast koja se u tri godine u velikoj mjeri pokazala nedoraslom svojoj povijesnoj odgovornosti, koja je sveudilj prodavala maglu, sada će uoči izbora ponovo pokušati prodati svoju »odgovornost za Hrvatsku«. Kaj god! – rekao bi Račan.