Vjesnik: 09. 11. 2002.
Od vozača »Croatiabusa«
do saborske foteljeTijekom 1991. godine Ljubo Ćesić upoznaje ministra obrane Gojka Šuška, koji ga postavlja za svog pomoćnika i glavnog operativca za opskrbu cijelog južnog bojišta i Hercegovine / Procjenjuje se da je upravo u prijateljstvu sa Šuškom tajna Rojsova uspjeha / Rojs tvrdi: Sve što sam radio bilo je časno i pošteno. Ako ima dokaza da sam se okoristio, neka me se spali!
ZAGREB, 8. studenoga - Tko je zapravo Ljubo Ćesić Rojs? Rođen je 20. veljače 1958. godine u Posušju, u Bosni i Hercegovini.
Javnost za njega prvi put čuje u travnju 1991. godine, kad je kao vozač »Croatiabusa« dovezao pripadnike MUP-a na Plitvice, među njima i Josipa Jovića, prvog poginulog hrvatskog policajca za krvavog plitvičkog Uskrsa.
U svojim je javnim nastupima znao reći da je u osnovnoj i srednjoj školi bio prosječan učenik. Zbog pjevanja nacionalističkih pjesama na svadbama znao je zarana završiti u zatvoru. Kao 19-godišnjak, brine se o svojoj mnogobrojnoj obitelji.
U Zagreb se doselio 1984. i zaposlio u »Croatiabusu«, vozeći na europskim linijama. Iako se u medijima nagađalo da je do diplome fakulteta prometnih znanosti došao za »dva dana«, 1999. godine, tvrdi da je izvanredni studij upisao još 1989., a diplomirao 10 godina kasnije.
U posljednjih 10 godina bio je u samom političkom i vojnom vrhu Hrvatske. Tijekom 1991. godine upoznaje ministra obrane Gojka Šuška, koji ga postavlja za svog pomoćnika i glavnog operativca za opskrbu cijelog južnog bojišta i Hercegovine. Procjenjuje se da je upravo u prijateljstvu sa Šuškom tajna Rojsova uspjeha.
Prema medijskim analizama, iza Rojsa je oko 30 nerazjašnjenih afera, a jedna od njih je vlasništvo nad tvrtkom »Monitor« sa sjedištem u Posušju. Tvrtka je osnovana sa 500.000 maraka, a onda joj je strojeve vrijedne 46 milijuna maraka darovala Hrvatska vojska nakon što ih je kreditima kupila - hrvatska vlada. Kao jedan od vlasnika tvrtke, u čijem su Nadzornom odboru sjedili Đurđa Šušak i Ante Jelavić, i kao voditelj 66. pukovnije HV-a u koju su se godinama slijevali milijuni maraka iz hrvatskog proračuna, Rojs je s HDZ-ovom vladom ugovorio poslove vrijedne 578 milijuna kuna.
U biografiji generala Rojsa stoji i da je u ratno vrijeme vodio glavnu riječ u Logističkom centru u Grudama, u koji se dnevno slijevalo tri milijuna maraka iz hrvatske državne blagajne. Istodobno je sjedio u Nadzornom odboru Hercegovačke banke, putem koje su se dijelili milijuni maraka iz proračuna. No on je uporno tvrdio da »s tim nema nikakve veze« i da »nema pojma« tko je vlasnik banke.
U poduzetničke sposobnosti generala Rojsa mediji ubrajaju i »domoljubnu trgovinu s MORH-om«, od kojeg je dobio luksuzan stan u Jurkovićevoj ulici vrijedan 872.000 maraka, a otkupio ga za samo 30.000. U zaštićenoj podsljemenskoj zoni, u Markuševcu, bespravno je sagradio vikendicu s bazenom. Mediji su ga povezivali i s privatizacijom građevinske tvrtke »Vladimir Gortan«, koju je navodno želio dokapitalizirati građevinskim strojevima kupljenim novcem hrvatske države.
U jednom od javnih duela kojima je Rojs sklon, jednako tako »spretan« HNS-ov ministar Radimir Čačić je izjavio: »Rojs je u rat krenuo kao gologuza sirotinja, a završio kao milijunaš«.
»Ja bogat? Po čemu? Možda zato što znam, hoću i mogu raditi 24 sata dnevno, što imam veliko hrvatsko srce i što sam plemenit i što imam šestero djece. To je sve što imam«, uzvratio je Rojs.
Možda je stoga Radoš u Saboru i rekao da Rojs ima »veliko hrvatsko srce i pune džepove«.
Rojs tvrdi: »Sve što sam radio bilo je časno i pošteno. Ako ima dokaza da sam se okoristio, neka me se spali«!
Miroslava Rožanković