Ivo Sanader je odlučio ići do kraja u raščišćavanju stanja u stranci i preostalih Pašalićevih »spavača« u HDZ-u. Sada je više nego evidentno da se, želeći u kratkom roku HDZ pretvoriti u stranku centra, malo nagnutu nadesno, čak i demokršćansku, prihvatljivu i međunarodnoj zajednici, pripremio na definitivno »profiliranje« stranke. Slučaj sređivanja zagrebačke podružnice i suspendiranje njezina predsjednika Pave Gagulića još je jedan dokaz te teze. Čvrsto odlučivši odstraniti iz stranke sve koji bi u njoj mogli biti »kukavičje jaje«, Sanader provodi sve što je zacrtao, zajedno sa svojim bliskim suradnicima.

Zato je slučaj Pave Gagulića, zapravo, vrlo znakovita poruka svima koji su mislili da će im Sanader zaboraviti ili oprostiti nelojalnost i neposlušnost još iz doba dok se vodila borba za predsjedničko mjesto u HDZ-u. Iako se odmah počelo spekulirati da će Gagulić, kad ga HDZ isključi iz članstva - a to je logičan i neminovan kraj priče - prijeći u Pašalićev Hrvatski blok, to je bez osnove. Jer, Pašalić odavno ne vjeruje Gaguliću. Još 1993. ili 1994. godine je tada vrlo moćni Pašalić isključio Gagulića iz HDZ-a, jer nije pripadao njegovu krugu. Gagulić je otišao u inozemstvo, odakle se vratio na poziv samog predsjednika Tuđmana. No, da neposlušni Gagulić ne bi stvarao probleme stranačkoj središnjici, postavili su ga, uz Marija Kapulicu, kao jednog od lidera mladih hadezeovaca.

Nije ni čudo da je Gagulić izjavljivao kako se u HDZ »vratio na velika vrata«. Držeći pod kontrolom zagrebački HDZ, iako mu još nije bio na čelu, Gagulić je marljivo okupljao lobi svojih pristalica, no, sami hadezeovci su tvrdili da su tom lobiju pripadali ljudi sličnih političkih stavova kakve je imao Pašalić. "Doktor" je ipak odlučio uzeti mladog i nadobudnog Gagulića-kojemu svejedno nije vjerovao- za odrađivanje svojih zadataka. Stoga i nije čudna priča iz samog HDZ-a kako je Pašalić, upravo uz pomoć Gagulića, ali i SDP-ovca Milana Bandića uspio dobro vođenom akcijom srušiti tada nedodirljivog Zlatka Canjuga s mjesta predsjednika Gradske skupštine, ali i predsjednika gradske organizacije HDZ-a, negdje početkom 2000.g. Gagulić je nakon Sanaderova preuzimanja HDZ-a pokušavao »igrati« i s njim i s Pašalićem. Rezultat? Nisu mu vjerovali ni Sanader niti Pašalić. Uostalom, Sanader je nedavno procijenio da bi izbori mogli biti već na proljeće, pa do tada mu nije preostalo puno vremena u konsolidiranju stranačkih redova. Zato i ne treba čuditi revnosnost u discipliniranju onih koje smatra suvišnima, iz ovih ili onih razloga. Svjestan je da ima Pašalićevih »spavača« i u PredsjedništvuHDZ-a, ali oni su još uz njega budući da su im ruke vezane, jer obnašaju lokalnu vlast u nekim dijelovima RH.