U takvoj državi antifašistički i antisemitski prosvjedi (poput onog u Zagrebu) okupit će jedva dvjestotinjak građana, ali će estradno-stožerni hepeninzi Thompson-Čondićeva stylinga ("Za dom spremni!") privući desetke tisuća egzaltiranih pobornika. Ksenofobi i profesionalni šovinisti uporno narodu utjeruju strah u kosti od navodne ugroze nacionalne opstojnosti, od domaćih veleizdajnika i međunarodnih urota koje ciljaju besprizornom zatiranju nejake državice, a sami joj neprestance podmeću klipove pod noge čineći je invalidnijom negoli bi to objektivno trebala biti.

Na meti njegove vječito repetirane verbalne puške ovih se dana našao predsjednik Libre Jozo Radoš. Bivši ministar obrane drznuo se ustvrditi kako su Rojsu usta puna Hrvatske, a džepovi puni para. General nezapamćenih bitaka i iznimnoga časničkog digniteta izlio je žuč na Librina prvaka: "A vi ste izdajica hrvatske države i šljam. Sram vas bilo, ministre, bolje sjedi dolje, ili ću te išamarati", razulario se "pobjesnjeli Max" iz hrvatske sabornice. I zaradio - opomenu. U duhu tradicije državnog parlamenta gdje se bez posljedica zastupnicama sugerira da su za "madraca, a ne mudraca", Ćesić će Radoša optužiti da hrvatske generale naziva narkomanima, lopužama ili kriminalcima. Titulu izdajnika šef Libre zaradit će zbog toga što je, navodno, poslao 7500 dokumenata u Haag, pa se zabrinuti general pita koliko će još hrvatskih domoljuba (možda i on sam?) zbog toga Tribunal prozvati. Optužio ga je i da je rasturio ministarstvo, istjerujući iz njega domoljube, a dovodeći udbaše i kosovce. Kriv je i za progon generala Gotovine kojega upravo, kako javnost saznaje iz pouzdanih Rojsovih obavještajnih izvora, ganjaju jake snage Sfora na tromeđi Drniš-Sinj-Šćit. Radoš uzvraća: "Teško vojsci koja ima takvog čovjeka za generala, a još teže Saboru koji ima takvog zastupnika. Rojs je sramota za Hercegovinu, sramota za Hrvatski sabor i za Hrvatsku vojsku."

No, tko mari? Vještinom profesionalnog vozača bolida (a ne autobusa Zagrebačkih transporta), uz snažnu obavještajno-hadezeovsku logistiku, Rojs je odvozio pravi reli kroz hrvatsku politiku od šofera do generala i ugnijezdio se u parlamentu kao sinekurac par excellence. Danas ondje figurira kao dežurni zabavljač čije "viceve" plaćaju operušani hrvatski porezni obveznici, a od kojega se, tek dramaturgije radi, povremeno, lukavo distancira i stranka sa čijom je licencijom pripušten u Sabor. Ali, nema govora o tomu da bi Sanaderova čelična metla mogla pomesti i hrvatskoga "rols-Rojsa". Jer, Hrvatska bez Ljube ne može! Tko bi naciji otkrivao veleizdajnike koji za Judine škude prodaju Domovinu? Tko bi nam tako uvjerljivo svjedočio o formuli domoljubnog uspjeha nepatvorenog hrvatskog junaka i nesebičnog Hrvata? Tko bi znao koliko su se "hrvatske krvi napili djedovi Vesne Pusić", ili da je glavni državni odjetnik Mladen Bajić "udbaški sin"? Tko bi nas podsjećao tko smo, što smo i kamo idemo da nam nije Rojsa?

Posuški general na aluzije o svom nezakonitom bogaćenju lakonski odgovara pozivom pravnoj državi da sankcionira što god misli da je nelegalno. Zna Ćesić kako to kod nas ide i da je po hrvatskom modelu vladavine prava "taknuto-maknuto".

Zato doktor "hrvatskoga političkog primitivizma" Ljubo nacionale može što mu se i po komu mu se hoće. Vlas mu s glave ionako ne može pasti! Uostalom, kada bi kakvim čudom i ostao bez svojih "ratnih trofeja", uživao bi u saborskoj mirovini od desetak tisućica. A tko je kriv Ivi Brešanu što je njegov doprinos hrvatska država vrednovala mirovinom od 2150 kuna?! Zar se on uopće može mjeriti s jednim domoljubom Rojsova kalibra?!