Cijela regija jugoistočne Europe mora se ujediniti ili će se raspasti u ruševinama. Kakve veze s tim planom iz Bruxellesa ima "haaški" general Bobetko?

Ali treba jednog jutra protrljati oči, progledati i vidjeti kako omiljena globalizatorska igra mrkvom i batinom nema nikakve veze s "hrvatskom pričom". Mrkve tu nigdje nema! Sada smo bezmalo konsternirani izjavom šefa misije Europske komisije Jacquesa Wunenburgera kako dogodine ne trebamo nikoga gnjaviti podnošenjem molbe za članstvo u "Eurodomu." Ali, zar smo svi doista toliko slijepi i bezgranično bedasti poput Dudeka? Ostavimo po strani (prvi) zagrebački summit na kojem je stvarno počelo brzo udaljavanje od Bruxellesa i još brže približavanje zapadnoeuropskom projektu Balkanije. Sjeća li se više itko lanjskog posjeta glavnog tajnika NATO-a Georgea Robertsona Zagrebu? Nije bilo optužnice protiv Bobetka, Račan i Mesić tapšani su po (savitljivim) leđima zbog otvorene poštanske linije Pantovčak – Haag. Ali, čak i tada, u vlastitoj kući, uz čašicu diplomatskog pjenušca, dobili smo vruću zaušnicu.

Najgrotesknije od svega jest kada nam hladni eurokrati diktiraju beskonačno duge zadaće, a kolege novinari kao njihovi batleri papagajski ponavljaju - samo od naših djela, od naše volje zavisi kada ćemo dobiti pristupnicu za EU i NATO. A onda svi lijepo vidimo kako političke uvjete za ulazak u vojni štit - zakon o nacionalnim manjinama, reforma pravosuđa, borba protiv kriminala – nisu više od nas ispunili neki aktualni kandidati za NATO. Imaju međutim vrašku sreću što nisu rođeni u frankenštajnovskoj orbiti zapadnog Balkana.

Predsjednik Mesić u nedjelju je ponovno u večernjem TV dnevniku nešto blagoglagoljao o tome kako polako ispunjavamo uvjete za puno članstvo u Europskoj uniji. Stepenicu po stepenicu... Chomski bi to nazvao klasičnim školskim obrascem tzv. "dobre propagande". No, umjesto državnih dilera guste magle o Hrvatskoj u Bruxellesu, bilo bi otrežnjujuće da HTV pusti u eter recimo sveučilišnog profesora Zvonimira Baletića. Europa je od nas već uzela sve što ju je zanimalo. U njezinim je rukama naše tržište robe, kapitala, informacija, a djelomično i tržište rada. Kad se to zbroji, čak i da uopće ne postoji projekt "Zapadni Balkan", mi smo 11. studenoga 2002. daleko, tisućama milja daleko od Bruxellesa. A general Bobetko s tim ima veze otprilike koliko i burzovni mešetar Soros s nacionalnim interesima Hrvatske.